Doručak s autorom uživo na HTV 3: László Végel

Tradicionalni program Doručak s autorom na najbolji mogući način povezuje autora, njegovo djelo i čitalačku publiku. Omiljen kod publike, iznimno medijski popraćen, s uvijek intrigantnim gostima i autorima, o Doručku se može govoriti kao o najpopularnijem sajamskom programu koji tradiciju svog održavanja nastavlja i ove godine u već prepoznatljivom ambijentu Kavane Mozart. Voditelj je Aljoša Pužar.

U Doručku s autorom danas je gostovao László Végel, pisac i nekadašnji novinar i urednik, dramaturg televizije Novi Sad i kazališni kritičar Politike. Živi i radi u Novom Sadu, no svojom jedinom domovinom smatra mađarski jezik. Studirao je mađarski jezik i književnost i filozofiju. Pozornost šire javnosti stekao je kada je Aleksandar Tišma 1970. preveo njegov prvi roman Dnevnik jednog makroa koji je kasnije postao dio 'Novosadske trilogije', središnjeg dijela njegova opusa. Devedesetih objavljuje Bezdomne eseje u kojima oštro nastupa prema raspadajućem srpskom društvu i urušavanju kulture tolerancije, te njima stječe i međunarodnu reputaciju. Djela su mu prevedena na više jezika. Dobitnik je nagrade Lajos Kossuth Republike Mađarske za životno djelo.

Ustvrdivši za sebe da je redom vojvođanski, mađarski i srpski pisac te počasni građanin rodnog gradića kod Novog Sada Vegel se, govoreći o svom ulasku u svijet knjige, prisjetio djetinjstva kada je kao mali dječak odlazio do lokalne biblioteke gdje je, kako je rekao, bila lijepa bibliotekarka te čitao najprije dječje knjige. A kad je pročitao, kaže, sugerirala mu je da pročita Stendhala.
Prisjetivši se i svog radnog iskustva kao dramaturg na TV-u u Novom Sadu te kako je tamo postao nepoželjan, Laszlo Vegel je istaknuo kako danas cenzura ima suptilan karakter i tajanstveni utjecaj, a knjige su postale stvar elita, jer književnost stvara novu intelektualnu elitu.

Za svoj Novi Sad rekao je da je to grad koji je uvijek bio grad imperija i čuvao dunavsku ravnotežu. Za odnos s prevoditeljima pak kaže da zbog vezanosti uz vlastitu rečenicu, razgovara sa svojim prevoditeljima kako bi vidio prepoznaje li cjelinu i usredotočuje se s njime na bitne stvari. Uvijek sam imao dobre prevoditelje, dodaje. Sebe smatra Europejcem, a europsku kulturu, kaže, čine grčka filozofija, rimsko pravo i Biblija. Duša Europe ipak kultura, kaže. Vegel je napomenuo i da je prvih 40 godina pisao noću, pisaćom mašinom, no sada se "informatički opismenio" pa više ne smeta susjedima. Iako ne poriče važnost tehnologije smatra žalosnim što odrasli za djecu nisu osmislili ništa zanimljivije i uzbudljivije od pametnih telefona i 'tableta'.