S 52 ponosno nosi nadimak 'kralj svadbi'

Ivan Martić Ivica novo je ime na našoj glazbenoj sceni. Iako ga život nije mazio, nikada nije odustao od sna da se bavi glazbom, pa se u četrdesetim godinama primio mikrofona. Danas su mu 52 i ponosno nosi nadimak 'kralj svadbi'.

Ivan Martić Ivica oduvijek je imao neki glazbeni instrument u rukama, no nikada nije razmišljao o tome da se profesionalno bavi glazbom. Radio je u ugostiteljstvu i trgovini, a prije desetak godina primio se mikrofona i ubrzo shvatio da nije pogriješio. Ivana nazivaju 'kraljem svadbi', a mladencima zna pjevati čak i radnim danima. Na svadbama je pjevati super. Dolaze ljudi koji ne izlaze često. Mladi se danas zabavljaju po klubovima, ta srednja generacija nema gdje izaći i njima su svadbe doživljaj. Složimo malo popa, zabavnoga, rock n rolla.


O životnoj promjeni iskreno kaže: To je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Sama glazba, toliko je volim. Glazba se mora podijeliti s nekim. Dok sam bio tinejdžer sa svojim dečkima, prijateljima i curama svirali smo po plažama i klubovima. Kada čovjek dođe u ovo ozbiljnije doba shvaća sve ozbiljnije, pa te promjena može samo oplemeniti kao što je mene.

Ivan gaji ljubav prema domoljubnoj pjesmi, a inspiracija mu je bila i ostala voljena Posavina u kojoj je odrastao i napravio prve korake. Odrastao sam kod bake i djede, roditelji su bili u Njemačkoj, pa su se vratili u Hrvatsku. To je jedan lijepi kraj. Jako lijepa priroda, puno jezera, rijeka, šuma, krasnih livada i polja, dobra je vegetacija. Ljudi su vrijedni, zemlja jako dobro rađa. Poznata je po tome Posavina


Želju da se bavi glazbom ostvario je u svojim četrdesetima. Kada sam osjetio da moram nešto napraviti za svoje Hrvate iz mog zavičaja gdje sam rođen, a to je Bosanska Posavina. Prvo sam bio inspiriran tradicijom i narodom koji otamo dolazi.

Snagu volje pokazao je još u ranom djetinjstvu kad mu je dijagnosticirana teška bolest zbog koje je izgubio oko. Unatoč tomu, ostao je borac kojem je pjesma istodobno radost i utjeha. Da, imao sam taj nesretni rak koji me pratio. Prvi put sam ga imao s 11 godina, tada su mi se roditelji vratili iz Njemačke. Pa sa 17 godina, i onda mi se dogodio s 24 godine. Bio je to težak udarac za roditelje. Bile su teške godine, no preživjelo se, navikao sam se, sad sam savršeno zdrav, iako su ostale posljedice s kojima se nosim. Zasad je sve u redu.

Ivana veseli ostvarena suradnja s Nenadom Ninčevićem kojeg iznimno cijeni. Pjesme kao što su Croatio svak te htio i Godine, godine  slažu se budući album, a do tada Ivan Martić Ivica sve pozdravlja i čeka ne nekoj budućoj svadbi ili zabavi.