Žetva u polju otrova, nova knjiga Ante Guge

Novinar i publicist Ante Gugo nedavno je predstavio svoju najnoviju knjigu: roman 'Žetva u polju otrova', svjevrsnu posvetu 14-orici kolega koji su poginuli u Domovinskom ratu.

Gradska knjižnica Zagreb Sloboština, jedna od brojnih hrvatskih knjižnica na čijim ćete policama od sada moći pronaći novu vrijednu knjigu: 'Žetva u polju otrova' autor koje je naš novinar i publicist Ante Gugo. Riječ je o fikciji koja ima inspiraciju u nekim stvarnim događajima. O nečemu što se nekada negdje dogodilo. Naravno, ne način kako je to opisano u knjizi. S obzirom na to da se radnja temelji na ljubavnoj priči ovo bi se moglo nazvati i ljubavnim romanom, međutim prvenstveno to je priča o Hrvatskoj povijesti, priča o Domovinskom ratu.

Radnja počinje u imaginarnom mjestu tijekom Domovinskog rata. Paralelno se isprepliću dvije priče, sudbine jedne obitelji. Narator je ratni reporter koji je, našavši se u strahotama rata, osjetio potrebu da svoju Domovinu mora braniti ne samo perom u ruci nego i puškom. On upada u brojne moralne dileme neke od njih su i vjerske dileme, posebno kad dolazi u situaciju da mora pucati u čovjeka, to je pitanje pete Božje zapovjedi ne ubij, je li on morao tu biti s obzirom na to da ga nitko nije prisilio pa se pita a tko je uopće morao uzeti pušku i braniti Domovinu.

Ante Gugo, rođeni je Kninjanin koji iza sebe ima impresivnu biografiju. Pisao je scenarije za stripove, autor je desetak dokumentarnih filmova, jedna od njegovih knjiga prevedena je i na engleski jezik. Za zasluge u kulturi odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.  Od svega toga, sam skromno kaže da je prvenstveno je novinar: angažirani pisac koji ne piše radi zabave, već sa željom da svakim svojim djelom pošalje određenu poruku. Iznimka nije niti ova knjiga.

Ljubav prema pisanju i prema domovini, Gugo je razvio još kao osnovnoškolac. Već tada je za pisanje počeo dobivati nagrade. A recimo na lektiri koju je kao dijete čitao i danas se vidi kemijskom olovkom tada ispisano domoljublje. Imate samo jednu Domovinu. Ja imam samo svoju Hrvatsku, nemam drugu. Činjenica je da u ovom trenutku mnogi ne bi htjeli da mi imamo Hrvatsku dakle da ja imam svoju domovinu. Ako na laži šutite, ako ih prešućujete onda se slažete s njima, onda puštate da te laži izjedaju istinu. Zato smatram da je moja obaveza kao pisca, kao novinara kao nekoga tko se nadam se zna služiti riječima, ponavljati istinu, kao što drugi ponavljaju laži.

Glas istine može se iščitati i među recima ovoga romana. Ja sam na neki način ovim romanom htio ispisati posvetu ratnim reporterima, ljudima koji su često bili u većoj opasnosti, nego što su bili sami vojnici na bojištu. Na kraju krajeva sjećate se Gordana Lederera i Stojanaca i brojnih drugih… Ovo je na neki način i opet moja posveta 14-orici naših kolega koji su poginuli u Domovinskom ratu, ali isto tako jedna priča o tome kada se mržnjom krene na ljubav da posljedice prije ili kasnije isplivaju na površinu one su trajne i da ćemo patiti zbog toga prije ili kasnije.