Plesati u Ladu najljepši je posao na svijetu

Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado proslavio je svoj 68. rođendan u studenom i to nizom koncerata održanih u Hrvatskoj i inozemstvu. Na jednoj slavljeničkoj probi bila je i ekipa Dobrog jutra.

Fotografije su crno-bijele, ali sjećanja ne blijede. Kao da je jučer profesor Zvonimir Ljevaković pozvao članove KUD-a Joža Vlahović u profesionalni ansambl. Bilo je to na Martinje 1949. Mi smo već imali svoj repertoar i nastupe, dakle, nismo bili početnici već smo bili plesači obrazovani. I tako je počelo, u ovoj istoj zgradi, dolje, kat niže, ista dvorana, ista vrata, prije 68 godina,  prisjeća se Beata Domić Devčić.
Kao i sve generacije i prva se najradije prisjeća turneja. Na završnoj predstavi u Buenos Airesu, u kazalištu s 1400 mjesta, Lado nastupa, pjeva, pleše, sve radi onako kako bi trebalo, a 1400 ljudi u kazalištu plače. To je bilo s jedne strane tužno, a s druge strane jedan veličanstveni doživljaj… Jednog takvog izljeva emocija kakav nisam ni prije ni poslije ni čuo ni vidio,  otkriva Miroslav Poljanec.

Umjetnički voditelj Andrija Ivančan naglasio je kako Lado i danas osvaja publiku širom svijeta. Svoj 68. rođendan proslavili su Antologijom 1 – najboljim što je ikada stavljeno na repertoar , i koreografski i glazbeno. U antologiji je sve čisto kao suza, kao što je bilo nekada, kao što su autori, kada su dolazili u ansambl Lado postavljali te koreografije, tako da također to daje jednu posebnu draž jer se vidi kako ansambl Lado ovim programima potpuno čuva uspomene na te vrsne majstore, na te autore i tako im odaje počast kompletno,  ističe Ivančan

A veliko priznanje zaslužuju i majstori sa scene – plesači, pjevači i glazbenici, posebno oni koji, nakon gotovo četiri desetljeća plesa, odlaze u zasluženu mirovinu. Nakon svih ovih, recimo u zadnje vrijeme, patnji, operacija i svega što sam prošao, konačno tijelo čeka svoj zasluženi odmor. Naravno, srce radi, ali vrijeme je da se ode,  iskren je Miljenko Piškorić. Zaista sam uživala u plesu.. Kada dignete to tijelo uz glazbu u zrak i kada prkosite gravitaciji zapravo je prekrasno, a kada ste tužni razveselite se, zaboravite na tugu i brige. Kada vam je lijepo, još vam je ljepše. I kontakt s publikom… scena je sama po sebi jedno divno područje,  nadodaje Jasenka Blažon. Pogledati u publiku, vidjeti kada se ti ljudi dignu, kada plješću, srce tako lupa, hoće iskočiti iz grudnog koša, ali vrijeme je došlo, bilo mi je prelijepo ovdje. Znam da sam radio posao koji je najljepši na svijetu,  naglašava Hrvoje Radić.

Kako kaže Jasenka, vrijeme je za prepuštanje barjaka mlađima. A mlađi su ga spremni prihvatiti. Klara Kašnar i Antun Leinveber su nam ispričali kakav je osjećaj ispuniti svoj san. Najljepši, jer plešem već jako dugo, što u KUD-u, što u plesnoj školi i ovo je stvarno posao iz snova,  sretna je Klara . A Antun kaže da se u Lado zaljubio kada je 2000.  kao desetogodišnjak privi puta pogledao snimku koncerta na televiziji. To je bilo to. Rekao sam da ću vjerojatno i ja jednom plesati u Ladu, i eto, 11 godina nakon toga što sam snimao sve koncerte, pratio, to se i dogodilo.  Klara priznaje da je drugima na početku bilo malo čudno, jer Klara samo pleše i pjeva… 'Kakav ti je to posao!?'. Ali, sad kad me vide na televiziji, kad dođem doma sva nikakva i kad me sve boli, onda znaju da Klara stvarno nešto radi i kad smo na koncertima, kada putujemo. Puno smo po novinama i televiziji. Sad priznaju, sada je u redu.

Posao, poziv ili način života – manje je važno dok smo zadovoljni i sretni. Mislim da sam privilegiran što sam svaki dan na posao dolazio sretan, a ne s kamenjem u želucu i mislim da je to moje najveće bogatstvo, koje ću uvijek nositi u sjećanju i ponosan sam na to što sam bio član ansambla Lado,  lijepo je sročio Hrvoje.

Ansamblu Lado želimo još puno generacija vrhunskih umjetnika poput ove koje će uvijek iznova po svijetu širiti sreću i promovirati bogatu hrvatsku tradicijsku baštinu.