Sa specijalnim protezama opet će samostalno hodati

Nakon strašne dijagnoze – galopirajuće meningokokne sepse, odnosno otrovanja krvi, život 16-godišnje Anite Markuš potpuno se promijenio. Amputirane su joj obje potkoljenice.
Maksimirska HVIDR-a pokrenula je humanitarnu akciju kako bi se prikupio novac za specijalnu protezu – mikroprocesorska elektronička koljena koja bi Aniti Markuš poboljšala kvalitetu života.

Već tri tjedna po Anitu u školu i iz škole dolazi ZET-ov kombi. Ova vesela, vrlo dobra učenica Tehničke škole Nikola Tesla unatoč velikoj životnoj promjeni s lica ne skida osmijeh. Došla sam u školu i prvi sat nije mi bilo dobro, bilo mi je muka, glava me boljela i nazvala sam mamu da idem doma, rekla mi je da idem. Sjela sam na tramvaj i došla do Glavnog i 'fakat' mi nije bilo dobro… 'Ajde, idem dalje' i nekako sam jedva došla do Kvatrića i ipak pozvala tatu da dođe po mene jer nisam više mogla,  prisjeća se Anita kako je sve počelo. Svi su mislili da ima virozu….  Legla sam u krevet, bilo mi je hladno, pokrila sam se, spavala sam, imala sam ružne snove, predviđalo mi se nešto cijelo vrijeme. Hladno mi je bilo  i pred jutro je mama 'skužila' flekove po tijelu… I u bolnicu, trebala sam sići niz stepenice, ali već tada nisam noge osjećala.

Odveli su je u zaraznu bolnicu, gdje je postavljena dijagnoza – galopirajuća meningokokna sepsa. U komi je bila tri tjedna, u induciranoj komi i svaki dan je bila borba za život. Nekoliko puta oživljavana u toku tog procesa, na aparatima,  govori majka Nevenka. Da će joj amputirati potkoljenice, rekao joj je otac. To sam odradio taktički, razgovarao sam s njom i uspjeli smo, to je važno,  naglašava otac Željko. Pričao mi je kako je moglo biti, da je moglo biti puno, puno gore…  Lijepo je o objasnio i kaj, prihvatila sam,  otkriva tatinu taktiku Anita.

Anita je najmlađa od šestero djece. Cijelo vrijeme uz nju su bili obitelj i prijatelji. Kolege iz razreda pomagali su oko knjiga, bilježnica, a prije tri tjedna Anita je dobila suradnika u nastavi. Proteze kojima se sada koristi žuljaju je i s njima ne može biti samostalna. U bolnici u Klaićevoj, gdje je operirana, predložili su im specijalnu protezu koje nema u Hrvatskoj. To su proteze na mikroprocesore koji reagiraju na njezine živce. I stopalo i koljeno. Ona bi s tim protezama bila samostalna, ne bi više toliko ovisila o našoj pomoći  koliko sada ovisi. Ona sada nije sposobna sama niti nuždu obaviti niti se otuširati. Tu smo mi koji zajedno s njom to obavljamo,  objašnjava majka Nevenka. Te proteze koštaju 560 tisuća kuna. To je jako, jako puno novaca. Mi  joj jednostavno to ne možemo priuštiti i zato smo pokrenuli akciju.

Humanitarnu akciju za Anitu pokrenula je HVIDR-a Maksimir, čiji je član Anitin otac. Zahvaljujemo svim dobrim ljudima koji su do sad sudjelovali i pomogli. Nadam se da ćemo još u ovih mjesec dana uspjeti prikupiti ostatak novaca i omogućiti Aniti kvalitetan život. Koliko nedostaje? Oko 200 tisuća kuna,  ističe Željko.

S pomoću novih proteza Anitin bi se život bitno promijenio, a mogla bi, kaže skromno, i s prijateljicama sama na kavu.