I najhrabrijima treba pomoć kada su bolesni

23-ogodišnja Antonija Kraljić iz Nove Gradiške već nekoliko godina bori se s brojnim tumorima. Iza nje su teške operacije i dugi mjeseci oporavka, a ispred nje - neizvjesnost.  Unatoč svemu, optimizam je nije napustio. Završava fakultet, nada se zaposlenju, a cijela obitelj pomoći zajednice kako bi lakše prebrodili najteže životno razdoblje.

Kraljići iz Nove Gradiške skladna su i skromna obitelj. Dijele radost i tugu, ali otkako se njihova Antonija teško razboljela, svijet im se okrenuo naglavačke.

To je bolest u kojoj ne znate dali će vam se dijete sutra probudit. Jer, kažu ljudi, dok to ne dobije nečije dijete u obitelji ne znaš šta je to, kaže Antonijina majka Milica Kraljić.

A urođeni su tumori Antoniji stvarali smetnje još u srednjoj školi. No prava je dijagnoza stigla tek dvije godine poslije kad su problemi sa sluhom i ravnotežom postali već ozbiljni.

Na magnetu su vidjeli četiri tumora, kaže Antonija. Liječnici su joj rekli da se radi o genetskom oboljenju. Daljnje pretrage pokazale su da ih ima još. Više od deset. Iako svi nisu aktivni - stalna su prijetnja pa su iza ove dvadesettrogodišnjakinje već dvije teške operacije.

Antoniju optimizam ne napušta. Sporazumijeva se čitajući s usana, redovito vježba i usto priprema diplomski rad na stručnom Upravnom studiju požeškog veleučilišta. Nevjerojatno je hrabra djevojka, a snagu joj daje i vjera.

Vjerujem da sve ima svoju svrhu i vjerujem kad mi je dao taj križ nosim da to izguram na najbolji mogući način na koji se može, kaže.

A osim s bolesti, obitelj se bori i s neimaštinom. Očeva opskrbnina i Antonijina invalidnina jedina su im primanja. No to ukupno nije ni tri tisuće kuna mjesečno pa brat Stjepan, inženjer hortikulture, očajnički traži posao.

Obitelj je zahvalna svima koji su im pomogli. Antonija se primila izradu snjegović kako bi malo popunila kućni proračun: Nema očajavanja normalno. I sad kako ide Božić, vidjela sam da bih možda mogla raditi snjegoviće. Dobila sam ideju. Otkad sam gluha jako se dobro koncentriram na stvari. Vjerojatno zato što ništa ne čujem oko sebe. To mi je super. I onda polako…

Obitelj je uz nju. Blagdanske su im se želje sada slile u jednu: Samo zdravlja!

Velika je to želja ali oni su sigurno zaslužili da im se ispuni.