Varužan Vosganjan: nagrađivani pisac i ministar ekonomije

S Varužanom Vosganjanom, rumunjskim piscem, političarom i ekonomistom armenskog podrijetla, koji je na Sajmu knjiga u Istri predstavio Knjigu šapata, prevedenu na 20-ak jezika, razgovarali smo o genocidu nad Armencima ali i odrastanju u rumunjskoj provinciji i armenskim običajima – temama njegova romana.

Varužan Vosganjan, pisac je, ekonomist i političar koji živi i radi u Rumunjskoj. Studirao je ekonomiju i matematiku na Sveučilištu u Bukureštu. Piše romane, eseje, kratke priče i znanstvene rasprave. Dobitnik je mnogih književnih nagrada, uključujući nagradu Udruženja rumunjskih pisaca 1994., nagrade rumunjske Akademije za najbolje prozno djelo 2009. godine i poljske nagrade Angelus koja se dodjeljuje najboljim ostvarenjima Srednje Europe. Slavu i šire čitateljstvo stekao je Knjigom šapata iz 2009. godine. Politički je aktivan od 1990. godine, a služio je kao ministar ekonomije u dvije vlade. Predsjednik je Udruženja pisaca Rumunjske.

Pogledajte gostovanje Vosganjana u emisiji Knjiga ili život tijekom kojega je govorio o toj identitetskoj knjizi armenskog naroda jer, kako kaže, osim priče o prvom genocidu 20. stoljeća, onom nad Armencima, koji do nedavno bio tabu tema, knjiga je i priča o armenskim običajima kroz perspektivu jednog dječaka koji priče o sudbini armenskog naroda čuje od djeda.




Nije to knjiga samo o Armencima, kaže Varužan Vosganjan, to je i knjiga o Židovima, Nijemcima, Rumunjima. Ona je ustvari biografija 20. stoljeća. Sa svime onim zlim što je to stoljeće donijelo čovječanstvu: svjetske ratove, masovne grobnice, konc-logore, apatride, genocid, ideologije korištene kao oruđa autoriteta. To je knjiga u kojoj pokušavamo naučiti nešto iz gorkih lekcija 20. stoljeća. Jer, vidite, iako je kalendarski 20. stoljeće završilo, u stvarnosti ono nije gotovo. Kad govorimo o velikoj tragediji, genocidu nad Armencima, koji zauzima tek dio romana, jer roman govori i o uspostavi komunizma u Istočnoj Europi… dakle, kad govoriš o jednoj velikoj tragediji, govoriš istovremeno o svim velikim svjetskim tragedijama, jer one imaju nešto zajedničko. Vjerujem da velike tragedije nemaju materinji jezik. Možda zato, kad putujem svijetom predstavljajući Knjigu šapata, razgovaram i o traumama mjesta na kojem se nalazim, jer Knjiga šapata u ljudima evocira njihove vlastite tragedije.

„Knjiga šapata“ pisana je u prvom licu,
nastavlja Vosganjan, pripovjedač je dijete. Samo, to nije autobiografska knjiga. Sjećanja o kojima pišem nisu moja sjećanja. To su sjećanja djedova, pradjedova, mojih stoljetnih predaka. Djeca, međutim, imaju jednu važnu osobinu – ona ne znaju što je grijeh, zato ne znaju ni što je oprost. Budući da ne znaju što je grijeh, ona grijeh ne skrivaju. Budući da ne znaju što je oprost, nemilosrdna su. Ona nikoga ne protežiraju i prenose stvari točno onako kako su ih čula. Upravo zato pripovjedač je dijete. I dakako da se jedan dio knjige bavi odnosom koji nastaje između djeteta i njegovih djedova po oba roditelja. Dvije suprotstavljene niti koje bi mogle predstavljati one dvije maske koje nalazimo s lijeve i desne strane scene u grčkim tragedijama. Ta moja dva djeda dva su lika starih tragedija. Štoviše, zajedno s dječjom pričom uveo sam i priču o komunizmu, onakvom kakav je stigao u Rumunjsku. Vjerujem da sam, govoreći ne samo o genocidu, već i o komunizmu kao o traumi, pokazao da se tragedije, ako ih zaboravimo, ponavljaju.

Emisiju Knjiga ili život emitiramo ponedjeljkom na HRT3, a možete je pratiti i na usluzi HRTi.