U etno selu Gajić čuvaju božićne običaje Baranje

U Etno selu Gajić u Baranji, unatoč sve manjem broju stanovnika, Udruga vinogradara i vinara još njeguje 200- tinjak godina stare običaje Badnjaka. Čuvaju tradiciju od 'ruha do kruha', a za Božić se okupljaju baš kao u davnim vremenima.

Kad zubato zimsko sunce krene na počinak, a led počne okivati Baranju, ožive sjećanja. Mir se spustio na sokak. U kućerku Čelikovićevih s početka 19. stoljeća, kakvih u Gajiću odavno nema, toplo je i ugodno. Što od uspomena, što od radosti tihe noći. Večera na Badnjak puna je simbolike. Na stolu, za blagodati u novom ljetu, slama i kukuruz. Pa stolnjak rukom rađeni i posuđe šokačko, ponajbolje. Kuhala se suha štuka s krumpirima, štuka je bila jedna delicija koja se u jesen pecala na našem rukavcu Dunava, očistila, osušila i to se kuhalo isključivo za Badnjak,  otkriva Janja Čeliković, Udruga vinogradara i vinara Etno sela Gajić.
 
I dok se mirisi šire kućom, obitelj se okuplja oko stola. Čekajući da domaćin unese slamu. Onda su djeca unosila, kako kažu, Božić. Svako po svijeću, po žito. Svića se nosila zapaljena,  objašnjava  Eva Prakator, Etno selo Gajić. Hvaljen Isus, čestit vam Božić bio i stara godina! Izmolilo se prvo Očenaša, prerezao se kruh i onda se sipalo vino. Mi znamo što to znači krv Isusova, tijelo Isusovo. Moj je otac s mojom majkom rezao kruh, gasio je tu svijeću koju sam ja donijela. Zalio s krvlju - s vinom kruh i onda smo objedovali, tj. večerali svi zajedno,  dodaje Janja.

Valjalo je Božić i odlazak na polnoćku dočekati radosno! Djeca bi se sigrala na slami, a oni nešto veći b svirali na gajdama. Običaj je to što sve više nestaje u Baranji baš kao i oni vezani za Badnjak i Božić. Okupljanje obitelji u etno selu stoga puno znači preostalim stanovnicima. A Josip Kuzmić, župnik Župe Draž, ističe da je radost povezana s darivanjem. A Božić božji dar koji nam je dan, a tom djetetu darovano  je cijelo nebo. Kroz to dijete darujmo i mi sebe jedni drugima pa će to biti najljepši uzvratni dar Bogu!