Svećenik Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi

Između rujna 2015. i ožujka 2016. kroz Hrvatsku je prošlo 658 068 izbjeglica i migranata. Naši su im građani pružili veliku pomoć i pokazali razumijevanje za njihove probleme, a među njima je i svećenik Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

Biti prijatelj, biti oslonac, biti blizu - osnovna je zadaća Isusovačke službe za izbjeglice, neprofitne vjerske udruge koja u Hrvatskoj djeluje od 1993. Svećenik Tvrtko Barun od 2014. radi u prihvatilištu za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama. Zemlje iz kojih ljudi dolaze su raznolike - Sirija, Afganistan, Iran, Irak, Maroko. Svima njima ovaj mladi svećenik boravak u našoj zemlji nastoji učiniti sretnim. Rad s izbjeglicama pomaže da budem osjetljiviji prema svim drugim ranjivim skupinama. Izbjeglice su specifična grupacija ljudi, ali puno je i drugih siromaha za koje rastem i solidaliziram se s njima. To je nešto što dobivam u svom radu u isusovačkoj službi za izbjeglice,  naglašava Tvrtko.

Tvrtko Barun dobitnik je nagrade Europski građanin koju mu je dodijelio Europski parlament u Bruxellesu za iznimna postignuća u njegovu radu. Nagrada Europski građanin bila je potvrda kolegama i meni za sve što činimo. Koliko smo radili za izbjelice i podrška za budućnost, jer podrška nije neka radeći s izbjeglicama. Sretni smo što je netko to prepoznao, nagradu smo iskoristili da u javnost stavimo izbjeglice u centar pozornosti,  ističe Tvrtko. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji u Rakitju kao sedmo od dvanaestero djece. Roditelji su mu srednjoškolski profesori, a on je teologiju završio u Parizu. Dolazim iz katoličke obitelji, na susretu ministranata sam osjetio poziv da postanem svećenik. Kroz srednju školu sam bio u sjemeništvu, kad sam ušao u provincijat shvatio sam što znači bio Isusovac, što znači biti svećenik. 

Isusovačka služba za izbjeglice u 2016. pokrenula je akciju Ručak s izbjeglicom, a vrata svog doma otvorilo im je 20 obitelji. U 2017. s izbjeglicama ih je ručalo dvostruko više, a to Tvrtka jako raduje. Većini njih Hrvatska nije ciljana destinacija. Dok čekaju odluku nekih pet mjeseci zavole ljude, oni koji dobiju azil žele ostati, odlaze samo ako nemaju posla.  Nije lako slušati tužne ljudske priče i sudbine ljudi koji su morali napustiti svoje domove u potrazi za srećom. Nažalost, ratova ne manjka, javljaju se sukobi. Obični mali ljudi stradaju, bojim se da će izbjeglica biti. Tu su i klimatske promjene koje uzrokuju seljenje stanovnika. Bio bih sretan da Isusovačka služba nema potrebe da postoji uopće.

Tvrtku su ovi ljudi utjeha i radost, divi se njihovoj hrabrosti i uvijek je tu za njih. On sanja o svijetu u kojem ne postoje granice, svijetu u kojem se ljudi mogu slobodno kretati, svijetu u kojem ne postoje ratovi nego samo - ljubav.