Kakav bi to svijet bio bez glazbe?

Zagrebački pijanist Vitomir Ivanjek ove godine slavi 20 godina uspješne glazbene karijere. Samostalno je nastupio preko 500 puta kao pijanist, ima više od 100 nastupa kao dirigent, a dobitnik je i mnogih priznanja za svoj rad.

Ja svoj poziv ne bih mjenjao za ništa na svijetu. Da se ponovno rodim ponovno bih odabrao isto, spremno kaže pijanist Vitomir Ivanjek. Vitomir je odrastao je u glazbenoj obitelji. Već kao petogodišnjak sjeo je za tatin glasovir i ubrzo nakon toga počeo pohađati satove sviranja kod čuvene profesorice Blaženke Zorić. Ja sam malo svirao po glasoviru, onda me tata odveo na prijemni ispit s pet godina za školu glazbe. Moja pokojna profesorica je tada rekla: 'Joj kolega Ivanjek, kako lepog dečeca imate, mogu li ja njega malo ispitati'. Nakon toga je rekla: 'On je moj.'.  U Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog  maturirao je 1987. , a nedugo poslije toga odlazi na studij u Beč. Tijekom školovanja osvaja niz prvih nagrada na mnogobrojnim natjecanjima. Kad sam upisao Akademiju u Beču moji roditelji su bili prosvjetni radnici, nismo imali financijskih sredstava da bih mogao tamo i stanovati. Putovao sam tamo svaki tjedan, spavao u autu, bio sam i bolestan. Podsjetilo me to malo na obitelj Kostelić jer oni su imali sličnih iskustava...

Svaki je početak težak, a ljubav prema glazbi bila je toliko jaka, pa Vitomir unatoč mnogim preprekama na njegovom putu do diplome, ni u jednom trenutku nije pomišljao da od svega odustane. Ta glazba se isprepliće u našim životima, i uvijek velim ljudima zamislite da nema glazbe. Kakav bi to svijet bio bez glazbe. To je meni nezamislivo. Treba pozitivno gledati kroz život, treba tjerati gdje čovjek vjeruje u sebe, da je dobar na tom planu.

Prije deset godina ostao je bez obiteljskog doma kada je njegova kuća na zagrebačkom Jaruna uništena u požaru. Prizor koji će se Viti zauvijek urezati u sjećanje. Morali smo početi sve iznova. Puno je uspomena otišlo, nepovratno nestalo. Nikome se ništa dogodilo i to je najvažnije. Išli smo isponova, i sada eto, hvala Bogu, na istom mjestu smo tu. I idemo dalje. Kad sjedne za svoj pianino kojeg su nakon požara jedva unijeli kroz prozor viljuškarom, jednostavno se ispuni. Najviše voli improvizirati, svirati vlastite skladbe. Napravio sam parafrazu na ruske teme, crkvene. Volim Chopina, Bacha, Beethovena, Liszta.

Vitomir je već dvadeset godina samostalan umjetnik. Sklada vlastite skladbe, svira na Festivalu nijemog filma, voditelj je mnogih zborova, a plan mu je da i idućih dvadeset godina, pa i više - uveseljava ljude svojim sviranjem.