Znate li tko je bio prvi ivanićgradski fotograf?

Danas su selfiji postali obvezni dio svakodnevice. Nekada je bilo posve drugačije. Kako, možemo vidjeti na nedavno otvorenoj izložbi fotografija Stanka Bubenika, iz sredine 20. stoljeća, u Ivanićgradskom muzeju

Fotografija je svjedok vremena, podsjetnik na događaje, ljude i njihova djela. Tako je potkraj prosinca u Muzeju Ivanić-Grada postavljena izložba fotografija prvog ivanićgradskog fotografa Stanka Bubenika. Fotostudio je otvorio davne 1937. Tata je sa 16 godina išao kod rođaka Jenčika, Čeha na obuku kod fotografa u Novu Gradišku. Taj Janiček je bio školovan i  on je tatu dobro naučio.Što je bila karakteristika fotografa u to vrijeme je retuš - sve što ne valja, sve bore su se retuširale. Svi su morali biti lijepi. Tko nije bio lijep,  to nije bila dobra slika i to je bio vrlo mukotrpan rad,  otkriva sin Stanka, Branko Bubenik, suradnik u pripremi izložbe.

Snalazio se tako u početku Stanko i malim fotoaparatom slikao djecu, učenike u školama, ljude za osobne dokumente, svatove ... Posavci su bili bogati s berdama, konjima, onda bi se svi slikali. Tata je već imao posložene kaskade. Mladoženja i kumovi su sjedili dole, a ovi svi na skalama. Kad je bio neko mali onda bi ga 'podmetnuli' jer se morao vidjeti inače ne bi kupio sliku. I to mu je bila najbolja zarada. Ali film nije bio za taj format nego je morao rezati široki film škarama,  prisjeća se Branko.

Većina ljudi u Ivaniću koji su ovdje živjeli sredinom 20. stoljeća, pa do danas imaju puno fotografija koje su rađene u ateljeu Bubenik. Dogovorili smo da bi bilo dobro pripremiti izložbu koja bi za početak dala uvid u obiteljski život, u njegovu povijest, a isto tako u tematski sklop svega što je Bubenik radio,  naglašava Vida Pust Škrgulja, ravnateljica Muzeja Ivanić-Grada.

Jednoj je fotografiji Branko Bubenik dao posebno značenje. Tata je mamu snimio još je bila djevojka, on se u nju zaljubio. Snimio ju je u crno bijeloj tehnici u narodnoj nošnji i onda je, jer tada još nije bilo kolora, njemačkim anilinskim bojama fotografiju kolorirao i sad je to slika u boji.  Ovo je samo dio fotografija koje je iz gotovo 40-godišnjeg rada svoga oca izdvojio dr. Branko Bubenik, inače rođen iza zastora tatina fotostudija. Možda je zato ljubav prema fotografiji i filmu naslijedio od oca. Diplomirao je na Akademiji za kazalište, film i TV. Nekadašnji je snimatelj i rukovoditelj arhivskog materijala Hrvatske radiotelevizije. Moj otac je bio čuvar vremena. On je zapisivao vrijeme svoje djece, one stvari koje je volio, svoj grad, svoju rodbinu… Ja sam to radio s filmskom kamerom. Ali čuvati ono što je zapisano je na istoj liniji… Ja sam bio čuvar vremena filmskom kamerom tata fotoaparatom.

Izložba fotografija i fotoopreme Stanka Bubenika u ivanićgradskom muzeju otvorena je do 20. siječnja.