Najtrofejniji amaterski auto-vozač Hrvatske

U svijetu amaterskog automobilizma, gospodin Antun Laušin postigao je rezultate kakve do sada nitko nije uspio postići. On je naš najtrofejniji auto-vozač. Umirovljenik koji i dalje osvaja utrke.

Gospodin Antun Laušin iz Samobora, osoba je koja dokazuje da je godina rođenja uistinu samo broj. Datum upisan u rodni list koji nas ne mora sprječavati da radimo ono što volimo. Evo i zašto. Njemu je 67 godina. Po struci je grafičar, ali njegova prava i 40-ak godina duga ljubav je automobilizam. Počela je 1976. na nagovor čovjeka koji se bavio tim sportom. U meni je vidio nekakav potencijal kaj se tiče zaljubljenosti u aute, u automobilizam i nagovorio me da krenem. I krenuo sam i krenulo je dobro s dobrim rezultatima.

Uslijedili su najbolji rezultati. Danas je on naš najtrofejniji auto-vozač. To je jedan amaterski šport koji čovjek mora jako voljeti da bi u tome bil´. Ja sam normalno radio. Imao sam takav posao koji je dozvoljavao da mogu preko vikenda voziti, a ne raditi.  Prije se u subotu vozilo po cijeloj Jugoslaviji, znači ja sam već u petak morao izostati s posla i otići na utrku. To je trajalo godinama. Sad na kraju svih tih godina, kad sam se na neki način, da ne velim prestao baviti tim auto-športom, dobio sam nagradu Grada Samobora za životno djelo. Uz sve te nagrade koje sam podobivao. I županijske i ove i one, ova je da ne velim, kruna na sve.

To mu je kaže i jedna od najdražih  nagrada. A da je zaslužuje dokaz su svi njegovi pehari. 14 godina bio je državni prvak u tehničkim disciplinama; osvojio 4 zlatna volana i jedan dijamantni. Do sada to još nitko osim njega nije uspio postići. Stvarno se mogu pohvaliti da samu tim tehničkim disciplinama  najjači u ovoj državi... Imam i iz bivše, jako puno dobrih rezultata. Na reli Sutjeska 1. mjesto gdje je pobijediti bila umjetnost i velika sreća, pa na reliju Kumrovec, na Istarskom reliju...

U svih tih 40-ak godina koliko vozi utrke, većih ozljeda nije imao. Danas je u mirovini, ali što se utrka tiče, nema mirovanja. Nema, to mene drži... Malo šarafiti, koliko mogu menjati kotače i nekako biti u tome... To je nekakva napetost, španung, adrenalin...  I zato već dobro zna kamo uskoro odlazi. U 2018. želje su voziti dolje po Srbiji njihovo prvenstvo. I po Bosni, jer po novom pravilniku se može pa... To me na neki način privlači da opet idem dolje i vidim koliko vrijedim među njima.

Njegovi dosadašnji uspjesi s pravom nam daju za vjerovati da će i ondje ponovno doći prvi do cilja. Gospodine Laušin, sretno!