Fotograf Stanko Abadžić: rođeni promatrač

Da se dobra fotografija ne dobiva na dar, oduvijek je bio svjestan Stanko Abadžić, opsesivno u potrazi za pričom, za autentičnim ljudima i ambijentima. Svaki mu je dan posvećen fotografiji, a kako izgledaju ti dani, najbolje se vidi u Abadžićevoj monografiji u kojoj su skupljeni njegovi najbolji radovi nastali u posljednjih 20 godina.   

Kad čovjek sluša fotografa Stanka Abadžića, stječe se dojam da je riječ o jednom od najuzbudljivijih zanimanja na svijetu. Ustaje rano, uzima fotoaparat, traži pravo svjetlo, vreba izražajna lica na periferijama svjetskih gradova, poput kakva detektiva.

Jedino uz toliko entuzijazma, rođeni promatrač - kako sebe naziva - mogao je snimiti sjajne  fotografije : bakicu koja negdje u Budimpešti graciozno puši s viklerima na glavi, mladence i kupače u Sankt Peterburgu u istom kadru, čistačicu koja u osnovnoj školi u Odessi vjerojatno mašta o karijeri filmske glumice.

Od brojnih  gradova koji su mu pozirali, izdvaja Odessu, koju još nije dohvatila globalizacija, te Istanbul. Ja sam imao osjećaj da bih u tom gradu mogao živjeti zbog tamošnjeg intenzivnog pulsiranja života,  priča Abadžić.

Put Stanka Abadžića od samoukog fotografa i Vjesnikova dopisnika iz Vukovara, profesora njemačkog u Pragu, do cijenjenog fotografa nije bio jednostavan, a što je sve doživio otkrio nam je u priči emitiranoj u aktualnom izdanju emisije Pola ure kulture, koju osim na HRT1 možete pratiti i na usluzi HRTi.