Vladimir Gerić – stranac u gomili

Kako je bilo raditi kultnu predstavu Kaspar s Ivicom Vidovićem u Teatru Itd. 1970. godine, zašto je prevodio Shakespearea i Držića na kajkavski, te na koji način mu je redatelj Zvonimir Bajsić spasio egzistenciju?

Neka su to od pitanja na koja je u Kulturnom kolokviju Hrvatskoga radija odgovarao redatelj, prevoditelj i dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2009. godine Vladimir Gerić, koji nam je otkrio i zašto za sebe kaže da voli biti stranac u gomili.

To sam shvatio kad sam nepoznatu djevojku, koja je stopirala na putu od Ljubljane prema Zagrebu, pitao odakle je. Ona mi je odgovorila da živi u Berlinu i da ga jako voli jer u tako velikom gradu istovremeno može biti i u društvu i sama sa sobom. Tada sam shvatio da je to i moja misao. Ljudi sve više gube osjećaj za komunikaciju, ne zna se više razgovarati. Kavane su jako zgodno mjesto gdje možeš pronaći svoj kutak. Sve što sam u životu napravio i napisao bilo je po kavanama,  kaže Vladimir Gerić.

Upravo je završio prijevod Shakesepeareova Tita Andronika, kao narudžbu za Zagrebačko kazalište mladih, a inače prevodi s devet jezika i to u 90. godini života.
Razgovor s Vladimirom Gerićem poslušajte u Slušaonici Hrvatskoga radija i na usluzi HRTi.