Dva Pirandella: provokativni Frljićev i mediteranski Nenni Delmestre

U samo jednoj večeri - dvije premijere sasvim različitih djela talijanskog dramatičara i nobelovca Luigija Pirandella: u Zagrebu je Šest likova tražilo autora u režiji Olivera Frljića, a u Splitu Čovika, zvir i kripost postavila je redateljica Nenni Delmestre.

U zagrebačkom Kazalištu Kerempuh u petak, 19. siječnja, premijerno je izvedena Pirandellova drama Šest likova traži autora u kontroverznoj Frljićevoj obradi. Najpoznatiji Pirandellov komad u Kremepuhu će, čini se, podizati dosta prašine, kako to obično i biva kada režira Oliver Frljić. Riječ je, naime, o drami, u kojoj u kazalište upadaju nenajavljeni i nepozvani, takozvani obični ljudi s neobičnim zahtjevom, a to je da se na sceni ispriča njihova priča.

Zanimljivo, prije 90-ak godina, Pirandello je na talijanskoj praizvedbi morao pobjeći iz kazališta dok mu je bijesna publika dovikivala da ode u ludnicu, ponajprije zbog kritike kazališta i društva, ali i prikazivanja licemjerja u obitelji. Frljiću je Pirandello bio povod da ispriča svoju priču o hrvatskom društvu pa se na sceni mogu prepoznati mnogi njegovi akteri.

Oliver Frljić već dulje ne želi davati izjave HRT-u, pa se i ovaj se put oglušio na naše pozive. Time je i glumačku ekipu stavio u drugi plan jer, ako prvi čovjek odbije govoriti o predstavi - onda u njegovo ime ne mogu govoriti ni glumci. Ali zato nam je svoje viđenje predstave dala kazališna kritičarka Nataša Govedić:

Možemo se uz ovu Frljićevu predstavu zapitati kad se zaista pretvaramo u lik, kad postajemo likovi u vlastitom životu, a kad prestajemo biti osobe. To se događa onda kad na raspolaganju imamo samo jednu opciju, kad mislimo da imamo pravo drugim ljudima nametati tu opciju i kad smatramo da je cenzura nešto što bi se bilo tko trebao usuditi napraviti. I to, naravno, nije istina: ne smijemo si dozvoliti da postanemo likovi i moramo se čuvati i ostati živi, fleksibilni, tolerantni i demokratični,  zaključuje Nataša Govedić.




Dok je zagrebačkom Kerempuhu Šest likova tražilo autora, u splitskom HNK-u premijeru je imala komedija Čovik, zvir i kripost. Pirandellovu priču o ljubavnom trokutu Splićani su mogli pogledati nakon više od 40 godina.

Gospođa Orada ljubuje s profesorom Prošperom. Zatrudni, i da bi izbjegla skandal, mora privoljeti muža kapetana da spava s njom, no ima samo jednu noć prije njegov brod isplovi... Čovik, zvir i kripost svevremenska je komedija o složenosti ljudskoga bića ispričana splitskom čakavicom na lepršav mediteranski način.

Mislim da je upravo to kompleksno stanje ljudskoga duha, koji može spoznati sve boje i sve nijanse, nešto na što se vrijedi ponovno podsjetiti i time se baviti u kazalištu,  kaže redateljica Nenni Delmestre. Na pitanje tko je kakav, nema preciznoga odgovora jer sve ovisi o trenutku. Nekome smo nekad čovik - najveći na svijetu, s najvećim srcem, nekada smo kripost, a nekada smo velika zvijer,  komentira glumica Andrea Mladinić koja je utjelovila ulogu gospođe Orade.

Djela o ljudskoj prirodi i međuljudskim odnosima kazališni su klasici, a slojevitost likova poseban je izazov mladim glumcima. Licemjerje, ali prikazano kao ljudska mana koju trebamo prihvatiti, a ne osuđivat jer će nam bit lakše tako - tako ja gledam na tog mog Prošpera. Što da vam kažem – žao mi ga je jer mu nije lako,  objašnjava glumac Goran Marković.

Hrvatsku premijeru komedije o ljubavnome trokutu u lokalizaciji Vanče Kljakovića gledali smo 1976. godine na Splitskome ljetu, a nekoliko godina poslije postala je hit predstava s Borisom Dvornikom, Zdravkom Krstulović, Ivicom Vidovićem i Josipom Gendom. Nova generacija splitskih glumaca nada se da će jednako uspješno dočarati Pirandellov humorni svijet suprotnosti - suživot istine i obmane, realnosti i iluzije, razuma i ludila.