Dobitnik Zlatnog lava Monte Hellman u fokusu Festivala nevidljivog filma

U Zagrebu i Rijeci traje 11. izdanje Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma. U svome prvom desetljeću programima filmskih teoretičara, autora i umjetnika predstavio je filmove bez refleksije u našoj sredini. Zakoračivši u drugo desetljeće, festival donosi Refleksije za budućnost.

Iako Festival nevidljivog filma zvuči kao oksimoron, ovogodišnji program od nevidljivog uistinu stvara vidljiv film. Pogram se bavi onime što je film reflektirao nekada i što bi danas trebalo aktualizirati ili otkrivati,  kaže umjetnička direktorica festivala Tanja Vrvilo, koja je teme ispreplela kroz tri programske linije.

Prva linija je ona posvećena Monteu Hellmanu, koji zbog zdravlja nije mogao doći. Zanimljivo je to što je Hellman, inače dobitnik venecijanskog Zlatnog lava za životno djelo, prvi otkrio Jacka Nicholsona u svojim ranim dekonstrukcijama vesterna. Hellman je bio legenda za mnoge, a da nisu vidjeli nijedan njegov film. Prvi koji sam gledao, naslova Shooting, slučajno sam našao u videoteci ranih 80-ih. Bio je oštećen i nije bio potpun. Bio sam fasciniran njegovom radikalnošću zbog koje je dio rubne, nevidljive kinematografije,  komentira autor knjige o Hellmanu, filmolog Brad Stevens.

Druga linija je posvećena Victoru Ericeu, španjolskom autoru također rubne kinematografije čijim je filmom Duh košnice bio očaran i sam Hellman. Upoznali smo se u Cannesu i rekao mi je da je svojim dvjema djevojčicama morao pričati Duh košnice svaku večer. Inspiraciju sam, pak, pronašao u vlastitom iskustvu gledatelja filma Frankensteinotkriva redatelj Victor Erice.

Treća poveznica s Hellmanom je Iris Elezi - redateljica čiji je film Bota ušao u nominacije za Oscare kao albanski predstavnik. Hellman je bio jedan od glasača za nagradu Oscar i - vjerovali ili ne - potražio me putem Facebooka i molio link jer ga film proganja i dalje. U tom trenutku nisam znala tko je on, na što je moj partner „poludio“ jer je on za svakog Amerikanca bog, priča redateljica Iris Elezi, koja je ujedno i predsjednica Albanskog filmskog arhiva te premijerno na zagrebačko platno Kina Europe - donosi albanske klasike s 35 mm vrpce koji nikada do sada nisu prešli granicu i zatvara festivalski krug nevidljivo-vidljivog filma.