Što čitati: svijet sapunica ili kuću užasa

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'  preporučuje što čitati, predlaže književna događanja te komentira novosti u književnom svijetu.

 
                                                  Jagna Pogačnik, književna kritičarka



Književni razgovor Lászla Végela i Miljenka Jergovića održat će se u danas u 19 sati u Institutu Balassi - Mađarskom institutu u Zagrebu (Augusta Cesarca 10). László Végel jedan je od najboljih, najprevođenijih pisaca mađarskog jezika, rođen u Vojvodini. Njegov prvijenac Memoari jednog makroa jedna je od prvih knjiga tzv. proze u trapericama. Posljednji roman Balkanska krasotica progovara o burnoj povijesti jedne obitelji koja se prilagođavala promjeni režimâ na prostorima jugoistočne Europe. Razgovor o knjigama i književnosti moderirat će Seid Serdarević.

 
Vargas Llosa na sajmu knjiga u Göteborgu 2011. (Foto By Arild Vågen via Wikimedia Commons)
 
Mario Vargas Llosa – Teta Julia i piskaralo

Mario Vargas Llosa rođen je 1936. godine u Peruu. Ne nailazi na potporu obitelji u svome profesionalnome, pa ni u privatnom izboru, te je prisiljen obavljati niz poslova da bi sebi i obitelji omogućio preživljavanje. Odlazi u Španjolsku i nakon stjecanja titule doktora znanosti nastanjuje se u Parizu. Počinje objavljivati priče, a 1964. vraća se u Peru.

Njegov opsežan opus obuhvaća dvadesetak romana, između ostalih Pripovjedač priča, Don Rigobertove bilježnice, Jarčevo slavlje, Raj iza drugog ugla... Dobitnik je mnogih književnih priznanja, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2010. godine.

Teta Julia i piskaralo jedan je od romana koji su obilježili hispanoameričku književnost druge polovice 20. stoljeća., objavljen je 1977. i u njemu Vargas Llosa pribjegava paradoksu i satiri, te britko i duhovito proučava stvaralačke potencijale suvremenoga književnog stvaralaštva u srazu sa spisateljskom svagdašnjicom. U romanu ima autobiografskih elemenata jer je Llosa dok je u studentsko doba radio kao mladi novinar na radiopostaji u Peruu upoznao čovjeka koji je pisao radio romane, radio serije koje su u to doba bile silno popularne diljem Latinske Amerike. Ne samo da je pisao sapunice, već je u njima glumio, a i režirao ih. Ono što mu se naposljetku dogodilo bilo je u isti čas tragično i komično - počeo bi zaboravljati priče ili bi se priče pomiješale u njegovoj glavi. To je povezano s piščevom osobnom pričom koja je također bila neka vrsta 'sapunice' jer se u to vrijeme oženio 14 godina starijom rođakinjom, tetom Julijom (s kojom nije bio u krvnom rodu) i izazvao skandal u široj obitelji, a ona ga je zbog dijelova romana kasnije i tužila.

Višeslojni roman vodi čitatelja u grad njegove mladosti, u Limu u Peruu, gdje mladi student Marito naporno radi u programu vijesti lokalne radiostanice. Dvije pridošlice unose pomutnju u njegov život. Prva je teta Julia koja se nedavno razvela i trinaest je godina starija od njega, s kojom počinje tajnu ljubavnu aferu. Druga je manični pisac radiodrama Pedro Camacho, čije pikantne, oštre sapunice ne prestaju plijeniti pažnju slušatelja. Preplićući Maritove životne priče sa sve grozničavijim djelima Pedra Camacha, roman Vargasa Llose je iznimno smiješan, nestašan i genijalan.  Polovicu priče tvori autobiografska pripovijest mladog i nadobudnog autora Marita, a njegova književna i ljubavna postignuća tvore opreku nestalnoj sreći Pedra Camacha, protagonista druge polovice priče. Tržišno uvjetovani kaos žongliranja s deset različitih pripovjednih niti Camacha tjera u ludilo koje probija branu između fikcije i života, između umjetnosti i konfekcije.

U romanu se prepleću epizode iz radio sapunica, čudne kao snovi, i Maritova farsična priča, romantična i pretjerana kao bilo koja sapunica. Putem kritike potrošačke kulture koja troši radiodrame i televizijske trakavice ismijava hispanoamerički kulturni i književni kontekst. Priča o Maritovom radu na radiju postaje povremeno pomalo dosadna, ali spašava je Pedro Camacho koji po cijele dana piše radio sapunice i ne želi čitati druge pisce jer se boji njihova utjecaja, ima samo knjigu citata Cervantesa, Shakespearea, Molièrea itd. o Bogu, životu, smrti, ljubavi, patnji itd. Kad piše, fizički preuzima uloge, noseći lažne brkove, vatrogasni šešir, masku debele žene. U jednom trenutku pomiješaju mu se likovi i zapleti svih 10 sapunica koja piše, pa da bi to riješio ubije sve likove u raznim apokalipsama.

Sraz Camachove ludosti i okrutne normalnosti Maritovog svakodnevnog života. Mario piše neobjavljive priče, slijedeći klasične pisce i pita se što razlikuje prave pisce od Pedra koji živi samo za pisanje. Jedna od namjera bila mu je dokazati da njegov vlastiti rani svijet i svijet sapunice nisu toliko različiti jedni od drugih.





                                                    Mihaela Gašpar (Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL)
Mihaela Gašpar – Spori odron

'Spori odron' roman je građen od šest cjelina koje se pretapaju jedna u drugu povezane motivom kuće. Ta je kuća zatvoreni mikrokozmos u kojem se vrijeme mjeri njezinim starenjem i propadanjem, kao i izmjenom onih koji u njezinim prostorijama žive.

Kuća u ovom slučaju nije utočište, već ponajprije simbol svojevrsne tamnice u koju ponekad vode obiteljski odnosi, a o obiteljima i njihovim tugama je ovdje riječ, kao i u većini drugih knjiga ove autorice. Prostor u kojem se događaju intimne drame, u kojem se umire i rađa, bježi u depresiju ili migrenu, pojavljuju i konkretiziraju suicidalne misli, a kako je riječ o zatvorenom i zagušljivom, ponekad i opasnom prostoru, tu nema mnogo mogućnosti za uzmak. Nesretne egzistencije i golema količina fizičke i duševne boli koje se lijepe o zidove svoga nijemog svjedoka, kuće, vezane su uz tipične obiteljske odnose. Rafiniran i poetski stil ciglu po ciglu gradi unutrašnjost te kuće užasa, iz koje je ponekad moguće iskoračiti, ali nakon tog koraka nema povratka.

Kuća nije dom i utočište, nego zatvoreni svijet u kojem se može preživjeti ponavljanjem određenih rutinskih, ponekad posve besmislenih radnji, ali ne i prostor u kojem se može doista, u pravom smislu živjeti.