Ribar Joško

Novi Zakon o morskom ribarstvu unio je promjene u sportskom i rekreacijskom ribolovu. Što o njima misle medaljama ovjenčani zadarski ribolovci doznala je Ana Dobrović.

Barba Joško Radman na moru je, kaže, valjda oduvijek, voli more, ribolov ga opušta, ali ne opušta ga kaže, novi Pravilnik o ribolovu. Reda, napominje, mora biti, ali, pita, kako uloviti, na primjer - ugora. Po novom Pravilniku ja uopće ne mogu loviti zbog toga što su ograničili snagu najlona kojega se može imati na priboru...  Vrijeme je liganja, ali, žale se mnogi, baš ih i nema, barem ne onoliko koliko ih je bilo prije. Evo cijela Dalmacija, od Istre do Dubrovnika, svi se žale nema lignje... Lignje nema zbog temperature.  Pretoplo je i zbog toga umjesto na 20 m dubine lignja se mrijesti na 35 m. 

I kći Nikolina Kotlar na more ide od malena, i ona gušta u ribolovu, dobiva i medalje. Voli, dakako i lignje. Postoji jedan pasus u novom Pravilniku gdje se navodi da lignja kako mamac može imati duljinu plašta 20 cm, ali nigdje nije navedeno što je plašt lignje. To je za mnoge enigma…  A nevidljivi plašt na brodu prepun je medalja. Na brodu trenutačno ima 10 medalja, sa svjetskih prvenstava. Moja kćerka je u reprezentaciji, ona ima dvije srebrne, ja ih imam ostalih 8, tu ima zlatnih, srebrnih, brončanih, ekipno i pojedinačno,  otkriva barba Joško.

Ekipno i pojedinačno, njihov brod plovi dalje, po nove gušte i nove medalje.