Što čitati: dnevnik obitelji ili jednog starca

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'  preporučuje što čitati, predlaže književna događanja te komentira novosti u književnom svijetu. 



U četvrtak, 1. veljače u Kinu Europa s početkom u 19 sati održat će se tribina Razotkrivanje na kojoj je gošća Korana Serdarević. Na tribini će biti predstavljen prvi roman nagrađivane autorice kratkih priča 'Eksperiment Irene Tot' o kojem će autorica razgovarati s urednikom Seidom Serdarevićem. Roman je to o uspješnoj ženi u ranim tridesetima koja se, nezadovoljna životom, odlučuje promijeniti. Je li promjena moguća, trebamo li je se bojati, kamo će nas odvesti, jesu li nam sve mogućnosti otvorene ili smo zarobljeni u svojim predrasudama, obiteljskim i društvenim normama, samo su neka od pitanja na koja ovaj intrigantan, uzbudljiv i napet roman  pokušava odgovoriti.




                                                  Jurica Pavičić (Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL)                          


Jurica Pavičić - Crvena voda


Književna karijera novinara i filmskog kritičara Jurice Pavičića započela je romanom 'Ovce od gipsa' 1997. godine. Pavičićevi su književni interesi vrlo jasni: s jedne strane žanr trilera koji nije shvaćen kao puka žanrovska vježba, već se u pravilu nadograđuje senzibilitetom za socijalne teme koje, pak, projicirane na najosjetljiviji od mogućih uzoraka (obitelj) dobivaju i melodramatske obrise. 

Trilerska zagonetka, zločin koji je počinjen i koji je u Pavičićevim romanima doista uvijek vrijedan tog žanra, nije tu samo kako bi ga se riješilo i držalo u napetosti čitatelja sve do samoga kraja, već da bi pokrenuo čitav mehanizam uzroka i posljedica nekog ključnog događaja, koji zna biti intrigantniji i duboko zaronjen u recentnu hrvatsku zbilju. Mikropriče iz Hrvatske koje autora iskazuju ne samo kao zanatski vještog, nego i iznimno senzibilnog, pa i angažiranog pisca. 'Crvena voda' kompozicijski je najsloženiji i najzreliji roman. 

Od prve stranice  jasno je kako će trilerska špranca biti bogato nadograđena sjajnim portretiranjem i psihologizacijom likova, kao i iznimnom brigom oko stvaranja atmosfere i to na tri razine - unutarobiteljske, preko one Mista u kojem je roman većim dijelom zbiva, te globalne koja se projicira na prethodne dvije mikrorazine. Roman zahvaća iznimno velik broj likova i njihovih kutova priče te prilično dug vremenski period od tridesetak godina. Jedna će dalmatinska obitelj, nakon jedne noći kasnih osamdesetih, ostati obilježena događajem u kojem su ostali bez sedamnaestogodišnje kćeri i sestre blizanke i krenuti na dugačak put raspada i potrage za istinom. Ona je na prvoj razini potraga za odgovorom je li Silva Vela mrtva ili nestala, i taj će dio nakon podosta vremena dobiti svoju završnicu, no istovremeno i mnogo više od toga. Negdje u tom izvanjskom svijetu dok se članovi obitelji kreću čudnim i često besmislenim krugovima potrage, istovremeno do temelja rušeći svoje dotadašnje međuodnose, mijenjat će se svjetovi, političke opcije, nastajati države, ratovat će se i nositi sa svim mogućim tranzicijskim i posttranzicijskim problemima, ali osobna tragedija za njih će uvijek ostati ponor koji je u potpunosti obilježio njihove živote. 

Ono što je doista majstorski izvedeno u ovome romanu jest način na koji su isprepletene sudbine jedne nesretne djevojke, a njezina je nesreća dubinski vezana uz sredinu iz koje potiče, sa sudbinom i raslojavanjem njezine obitelji, ali i društva u cjelini koje je u tih tridesetak godina proživjelo tektonske poremećaje i potrese najvišeg rizika. Fascinira umijeće da se fabula raširi na više rukavaca (koje sa sobom donose likovi inspektora, dilera droge, poginulih branitelja, špekulanata nekretninama i dr.), a pri tome sve skupa ne rasprši i ne zaboravi kako smo zapravo tu da bismo razotkrili tajnu Silvina nestanka.
- Kad se to na kraju romana doista i dogodi, prekasno da bi bilo koga spasilo, to također nije očekivani rasplet koji bi koketirao s nekom od aktualnih tema nego nešto mnogo dublje i općeljudskije. 

Simboliku crvene vode povezuje s Antigonom i pitanjima grijeha i kazne koja dohvaća ne pojedince nego čitave zajednice.  Jeziv triler i velika priča iz malog Mista.


 

Hendrik Groen - Tajni dnevnik Hendrika Groena (83 godine i ¼)


Najnevjerojatniji nizozemski junak postao je kulturološki fenomen i bestseler broj jedan u rodnoj Nizozemskoj. Identitet pisca se čuva u tajnosti, a njegov roman osvaja svijet i preveden je na više od trideset jezika. 

Hendrik Groen započeo je pisati svoj dnevnik na internetskoj stranici časopisa 'Torpedo'. O svom romanu kaže: Nijedna rečenica nije laž, ali nije ni svaka riječ istinita.  Nakon što mu sve više otkazuju noge prinuđen je živjeti u domu za starije osobe u predgrađu Amsterdama i odluči progovoriti o svom jednoličnom životu. Dnevnički zapisi o prošlosti i sadašnjosti, ali želja da se živi u sadašnjosti i da život ima smisla (igra videoigrice, žali što nema unuke, ne žali se na tegobe i bolesti...). 

Duhovit, kritičan i sarkastičan - u staračkom domu mu nije zabavno jer je zabranjeno sve ono što život čini zanimljivim. S grupom istomišljenika i prijatelja osniva klub 'Starci, a ne mrtvaci'. Svatko od članova kluba treba jednom u dva tjedna organizirati neko zanimljivo događanje izvan doma i ubrzo se počinju odlično zabavljati. Knjiga koja pokazuje da život ne staje s godinama.