Svjetionici i svjetioničari

Iako je od Dubrovnika udaljen 6 nautičkih milja, otočić Sveti Andrija na kojem živi svjetioničar Miho Ivaniš pravi je svijet za sebe.

Dolazak svakog broda iznimno ga veseli, a koristi ga i za dopunu zaliha, koje na početku svoje dvotjedne smjene treba itekako dobro isplanirati.

Miho je, priznaje, oduvijek želio biti svjetioničar, što mu se ostvarilo prije 3 godine. Dobra strana posla je lagani ritam, dok su one loše ovisnost o vremeniskim prilikama i nedostatak društva.

U Hrvatskoj postoji 17 svjetionika sa posadom i dužnost svakoga svjetioničara da, osim svoga glavnog svjetla, provjerava i ona svjetla koja su po okolnim otocima i grebenima. U slučaju bilo kakvog pogašenja odmah to mora dojaviti rukovoditelju plovnog područja.

A takvih je svjetala diljem hrvatske obale više od tisuću i 200. Svako od njih navodi pomorce i nautičare, što znači da se trebaju i redovito održavati, da stakla budu blistava i čista kako bi se mogli jasno vidjeti miljama daleko.

Sve ove službe plaćaju sami pomorci i nautičari, koji i brode hrvatskim vodama. Iako je dio svjetionika posljednjih godina postao i turistička destinacija, bez obzira na vrijeme automatskog uključivanja i solarnih baterija svjetionici idalje ne mogu bez svojih svjetioničara.