Trešnjevka u 29 priča

'Djetinjstvo i mladost jednog muzejskog savjetnika' knjiga je Zagrepčanina Miroslava Klemma. Uz nekoliko drugih knjiga koje govore o Trešnjevci i ova je izložena u muzeju grada Zagreba gdje do kraja velječe možete pogledati izložbu Trešnjevka, prostor i ljudi.

Miroslav je sve do svog umirovljenja 2011. godine bio kustos u gradskom muzeju Varaždin gdje je radio gotovo 40 godina. Knjiga 'Djetinjstvo i mladost jednog muzejskog savjetnika' govori o njegovom djetinjstvu i mladosti na zagrebačkoj Trešnjevci gdje je odrastao.

Roditelji su delali a mi smo se igrali po cijele dane. Naša je bila ulica, Sava, u školi smo učili koliko smo htjeli, imali smo kulu, pikulali smo se, igrali rukomet, sjeća se.

U 29 priča autor opisuje razdoblje od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća. Bilo je to vrijeme, kaže, kad su se s livade iza Trešnjevačkog placa još mogli vidjeti tornjevi katedrale.

Njegov tadašnji zavičaj bile su male, uske ulice, kao što je njegova Ostrovička. Gotovo svaka potleušica imala je vlastiti vrt, a malo tko se sjeća kako je tih godina na poznatom trešnjevačkom placu bilo i ljetno kino.

Ljetno kino je nekaj kaj mi Trešnjevčani ne možemo zaboraviti. Tu na placu je na zapadnoj strani bilo veliko platno. Pokraj ribarnice navečer u 7 sati je počelo kino. Mi svi iz okolnih ulica, s remize čak dolazili u kino, kaže Miroslav.

Trešnjevka je poznata kao radnički kvart, a Miroslav u knjizi otkriva i tko su 'trešnjevački fakini' koje je davno otpjevao Zvonko Špišić: Ja sam znao nekoliko fakina, među njima je bio Pavel. Lijepo je to otpjevao Špišić. Pavel je bio susjed, pravio se važan, jednom se s četvoricom potukao. Sreo sam ga jednom i bio je sav mal, ćelav, kažem mu ja pa bio si veliki fakin, do Ilice si se vozio na tramvaju, a vidi što si sad.

Iako desetljećima živi u Varaždinu, Miroslav svoju Trešnjevku ne zaboravlja, a knjiga je posveta mnogim lijepim uspomenama koje su mu se dogodile u ovom, za mnoge Zagrepčane, omiljenom kvartu.