Arhitekt kao organizator

Ekonomska kriza iz 2008. godine snažno je pogodila arhitektonsku profesiju. Iza upečatljivih slika krize – poput prizora šatorskih naselja beskućnika diljem SAD-a ili prizora nikad prodanih i naseljenih čitavih "naselja duhova" u Španjolskoj – krije se slika suvremenog arhitekta kao predstavnika jedne od najviše pogođenih profesionalnih grupa danas.

Dok cijena rada pada, mlađi arhitekti sve teže nalaze stalne i plaćene poslove, prisiljeni su na potplaćeni i prekarni rad u velikim biroima bez perspektive. Može se reći da su interesi kapitala, nakon stoljeća u kojemu je arhitektura imala povlašteno mjesto u izgradnji i organizaciji boljega društva, konačno nadjačali interese profesije i interese društva kao cjeline.

Proletarizaciju struke podupiru i promjene u akademskom polju: studenti su već na sveučilištima gurnuti u proizvodni sistem koji drže akademske institucije, privatne korporacije i slobodne pozicije freelancera. Nekad progresivna ideja Bauhausa, posebno njegovog drugog direktora Hannesa Meyera, o stapanju obrazovanja s društvenom proizvodnom stvarnošću izvan akademije danas je jedan od stupova i organizacijski princip neoliberalnih reformi visokoškolskog obrazovanja.

Na ovako skiciranoj pozadini razmatramo pitanje arhitekta kao organizatora, balansirajući na dvoznačnosti te sintagme. U prvom redu bavimo se arhitektonskim udruživanjem i arhitektonskim udruženjima, stasalima u drugoj polovici 19. stoljeća kao čuvarima profesionalnih standarda, strukovnih interesa, ali i čuvarima javnog interesa pred onim investitorskima, krećući od jednostavnog pitanja: Ima li danas mjesta za angažman u arhitekturi i kako bi on trebao izgledati?

Posljednja događanja u Udruženju hrvatskih arhitekata, možemo tretirati kao simptom, i to u godini u kojoj obilježavamo 140 godina njegovog postojanja. Otvara se i pitanje proizvodnih odnosa u arhitekturi, no ne smije se prešutjeti ni pitanje arhitekture u proizvodnim odnosima. Na kraju krajeva, to je pitanje upravo presudno.

O spomenutim problemima saznajte više u tematskom ciklusu emisije Stvarnost prostora, koji je otvorio izbor programatskih tekstova i manifesta arhitekata i arhitektonskih grupacija, s posebnim naglaskom na međuraću, dobu u kojem je društveni angažman arhitekata u novoj "borbi za gradove" i, od nje neodvojivoj, borbi za bolje društvo te njihova formacija kao ideologa "društvenoga" na vrhuncu.

U prvoj emisiji poslušajte tri programska teksta: manifest Radničkog savjeta za umjetnost i Program za arhitekturu Bruna Tauta iz 1918. godine, Deklaraciju CIAM-a, Međunarodnog kongresa moderne arhitekture, iz 1928. godine i manifest londonske mreže Arhitektonski radnici.

Ciklus Stvarnost prostora, koji emitiramo četvrtkom na HR3, možete pratiti u Slušaonici Hrvatskoga radija te na usluzi HRTi.