Nova strast Šveđana - obvezna sportska aktivnost u sklopu radnog vremena

Provesti sat vremena tijekom pauze za ručak plivajući u bazenu nije ništa neobično za stanovnike brojnih zapadnih zemalja, no mnogi švedski poslodavci odnedavno ovu praksu postupno uvode kao obvezu.

Među njima su i javna tvrtka za distribuciju vode Kalmar Vatten te tvrtka tenisača Bjoerna Borga AB, čiji je istoimeni modni brand vrlo popularan u svijetu.

Svakog petka njihovi zaposlenici napuštaju svoje radno okruženje i sat vremena provode u sportskome centru u obližnjoj četvrti.

Sportske aktivnosti nemoguće je izbjeći: već više od dvije godine na oglasnoj ploči visi raspored s obveznim tjednim sportskim aktivnostima, koje je pokrenuo direktor tvrtke Bjoern Borg AB, Henrik Bunge, 'fit' četrdesetgodišnjak koji građom tijela podsjeća na bugarskog hrvača.

Ako se želite zaposliti u ovoj tvrtki, no ne želite poštovati pravila tvrtke...., morat ćete otići, kaže bez ustezanja Bunge, dodajući da zbog jednoga sata sportskih obveza tijekom radnog vremena dosad nitko nije otišao. Kaže da su ciljevi koji se sportskim aktivnostima žele postići - produktivnost, rentabilnost i druženje zaposlenika.

A da su ciljevi ispunjeni pokazali su rezultati istraživanja što ih je 2014. provelo Sveučilište u Stockholmu. Preznojavanje za vrijeme tjelesne aktivnosti u sklopu radnoga dana pokazalo se pozitivnim za zaposlenike i za poslodavce.

Zaposlenici su bili koncentriraniji, fokusiraniji na posao i u boljoj formi. S druge strane, i poslodavac je od toga imao korist. Pokazalo se da su obvezne sportske aktivnosti u pauzi za ručak bile ključne za smanjenje izostanaka s posla, kao i bolovanja.

Zabilježeno je čak 22 posto manje izostanaka s posla, što nije zanemarivo s obzirom na činjenicu da je u Švedskoj postotak bolovanja dvaput veći od europskoga prosjeka.

Rumenih obraza, s osmijesima na licu, šezdesetak zaposlenika koji su sudjelovali u satu joge kaže da je "sportska pauza sjajna stvar".

Priroda i tjelesne aktivnosti na otvorenom

Šveđani su naslijedili luteransku kulturu koja cijeni asketizam i tjelesnu aktivnost, podsjeća Carl Cederstroem, znanstvenik sa Sveučilišta u Stockholmu te autor knjige "Sindrom dobrobiti". Vjerujemo da se dobra forma, snaga i sreća postižu stalnim kretanjem na otvorenom i u prirodi, kaže Cederstroem, ističući da se on ne zalaže za sportske aktivnosti po svaku cijenu, jer to ne znači da ste zbog sporta nužno bolja osoba.

Svaki član zajednice morao bi biti u dobroj formi, to je imperativ koji datira još iz tridesetih godina prošlog stoljeća kada se propagirao kult mladosti, energije i "društvene higijene". Istodobno je dobra forma svojevrsan imperativ kada je posrijedi odnos prema poslodavcu, kaže znanstvenik.

Šveđani se ponose činjenicom da su najsportskiji narod Staroga kontinenta. Po podacima Eurobarometra iz 2014., 70 posto ih se bavilo nekom sportskom aktivnošću na tjednoj razini, a 51 posto dva do triput tjedno. Fizički najneaktivniji Europljani su Bugari. Samo 22 posto stanovnika vježba jednom tjedno.

Subvencije za sportske aktivnosti

Od kraja osamdesetih većina švedskih tvrtki subvencionira sportske aktivnosti svojih zaposlenika, od golfa do gimnastike u vodi, s prosječno 500 eura godišnje te su one oslobođene plaćanja poreza.

U tvrtki Bjoerna Borga, kaže direktor Bunge, od početka organiziranih obveznih sportskih aktivnosti za vrijeme radnog vremena sve su se ključne brojke povećale.

Obvezan sportski sat, najčešće u grupi, zbližava zaposlene u raznim službama tvrtke i smanjuje hijerarhijske razlike na poslu.

Kad uđemo u dvoranu svi smo na istoj razini. Posao koji obavljaš u tvrtki nema nikakva značaja, svi smo jednaki, kaže Ida Lang, računovotkinja u Borgovoj tvrtki, dodajući da su obvezne sportske aktivnosti u sklopu radnog vremena "sjajna stvar".