Rizzi i Dindo oduševili publiku

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije održao je sinoć još jedan koncert iz Majstorskog ciklusa, Fin de siècle  (Kraj stoljeća).

Prvi dio koncerta pripao je Talijanima. Talijanski skladatelj, talijanski dirigent i talijanski solist. Concerto gregoriano za violinu i orkestar, P 135, Ottorina Respighija izveo je laureat Čajkovski natjecanja i natjecanja Kraljice Elizabete, violinist Marco Rizzi pod ravnanjem Enrica Dinda, šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a. Orkestralni kolorit Respighija zasjao je u njegovu violinskom koncertu iz 1921., nadahnutom gregorijanskim napjevima u izvedbi Rizzija koji svira na violini Baron Knoop majstora Pietra Guarnerija iz 1743., iz fundacije Canali Onlus. Puno je puta, kako je izjavio za Hrvatski radio, izveo Concerto gregoriano koji mu je iznimno važan, jer je upravo s njim debitirao kao solist s 18 godina uz Orkestar Milanskog radija. Respighi je bio veliki skladatelj i ovo je sjajno djelo. Drago mi je što ga sviram. U njemu nalazite upotrebu svih najboljih karakteristika violine – pjevnost, oktave, dvoglasi, legato… Težište koncerta je u njegovom 2. stavku koji donosi poznatu gregorijanski temu koja je vrlo sugestivna za slušanje i sviranje. Po tome kako je Respighi slagao boje instrumenata, ističe Rizzi, ovaj koncert je pravo remek djelo violinističkog repertoara. Dug i topli pljesak publike nakon izvedbe Koncerta, nagradio je Rizzi izvedbom stavka iz Partite za violinu solo Johanna Sebastian Bacha.  


                                                    Marco Rizzi (Foto: Marija Štilinović/HRT)

Jedan od ponajboljih, kako naglašava maestro Dindo, talijanskih violinista Marco Rizzi nastupio je po treći put u Zagrebu. Prva dva puta u Zagrebu je nastupio početkom 2000-tih. Uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem tadašnjeg šefa-dirigenta Nikše Bareze izveo je Koncert za violinu i orkestar Johannesa Brahmsa 2001., a 2002. Koncert za violinu i orkestar Johna Adamsa. Marco Rizzi živi i radi u Njemačkoj. U listopadu 2008. preuzeo je mjesto na Visokoj školi za glazbu u Mannheimu, a od rujna 2007. profesor je na renomiranoj glazbenoj školi Kraljice Sofije u Madridu. Njegovi učenici dobitnici su nagrada na važnim međunarodnim natjecanjima. Redoviti je član ocjenjivačkih sudova na nekima od najprestižnijih violinističkih natjecanja, kao što su Kraljica Elizabeta (Bruxelles), Joachim (Hannover) ili Paganini (Genova).

U drugom dijelu koncerta Simfonijski orkestra HRT-a pod ravnanjem svog šefa-dirigenta Enrica Dinda izveo je Prvu simfoniju u D-duru Gustava Mahlera, majstora nove vrste kompleksnosti simfonijskog jezika kojim odjekuju najrazličitije glazbene asocijacije. Maestro Dindo, kako je izjavio za Hrvatski radio, upravo je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a imao prvo dirigentsko iskustvo s Mahlerovom glazbom. U veljači 2016. na programu su bile Rückertove pjesme, za glas i orkestar koje je izvela naša mezzosopranistica svjetske karijere, Renata Pokupić. Snažno me se dojmilo. Otkrio sam jedan novi svijet. Moram reći da se osjećam vrlo ugodno unutra te mahlerovske glazbene atmosfere. Ovaj put imao sam odlične probe s orkestrom. Glazbenici su bili puni energije koju su prenosili i na mene. A zajedno su je svakako prenijeli na sve posjetitelje Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog koji su izvedbu Prve simfonije nagradili dugotrajnim pljeskom.


                                 Enrico Dindo ispred Simfonijskog orkestra HRT-a (Foto: Marija Štilinović/HRT)

Enrico Dindo je od sezone 2015./2016. šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a s kojim često nastupa i kao solist na violončelu, često istovremeno u obje uloge. Za svoj orkestar kaže da je sposoban svirati sve, no kvaliteta zvuka ovog orkestra, specifična boja njihovog tona bliža je glazbi, primjerice, Mahlera, kasnog Brahmsa, možda Schumanna nego glazbi bečke klasike. No, naravno oni mogu izvoditi sve.  Maestro Dindo vjeruje u budućnost svog orkestra s kojim planira jednako izvoditi klasiku, romantiku, post-romantiku ali i suvremenu glazbu.