Jesu li antidepresivima sve više podložni mladi?

Stres, tjeskoba, loša financijska situacija, nemogućnost zaposlenja – sve su to razlozi zbog kojih danas mladi učestalije posežu za antidepresivima. Iako službenih podataka o korištenju antidepresiva kod mladih u Hrvatskoj nema, stručnjaci upozoravaju kako se u vrijeme odrastanja, više od 20 posto adolescenata suočava s depresijom.

Depresivni i anksiozni poremećaji najčešći su mentalni poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi. Dvostruko su češći kod djevojčica nego kod dječaka. Anksiozni poremećaji javljaju se kod 10-20% djece oba spola, a depresivni kod 2% djece i 4-8% adolescenta te kod sve više mladih.

Antidepresivi su jedni od najpropisivanijih lijekova u Hrvatskoj, no farmakoterapija nije prvi izbor u liječenju depresije kod djece i mladih.

Farmakoterapiju uvodimo kada imamo teške simptome ili kada psihoterapija nije dovela do rezultata dobrih ili kada imamo još jedan paralelni psihijatrijski poremećaj, što nije rijetko da imamo 2 psihijatrijska poremećaja paralelno kod djeteta. To je kod djece i mladih poprilično često zastupljeno, kaže Zrinka Ćavar, spec, psihijatar dječje i adolescentne psihijatrije.

Antidepresivi su skupina lijekova koji djeluju na neurotransmitere u živčanom sustavu koji su važni za prenošenje živčanih impulsa od stanice do stanice.

Posljedica toga je da su neurotransmiteri u većoj koncentraciji prisutni između dvije živčane stanice, to je način na koji one komuniciraju, a posljedica toga je da čovjek počinje bolje funkcionirati jer ima veću količinu kemikalija na raspolaganju. I to funkcionirati u svim psihičkim funkcijama, u kognitivnom, emocionalnom, u socijalnim odnosima i tjelesno, objašnjava doktorica Ćavar.

Ljudi često misle da antidepresivi izazivaju ovisnost, no to nije istina. Percepcija je takva jer ih se često zamjenjuje s anksioliticima, odnosno lijekovima za smirenje koji imaju adiktivni potencijal.

Antidepresivi imaju odgođeni mehanizam početka djelovanje od jedno 2-3 tjedna i time nisu atraktivni da bi razvili ovisnost. Zatim, nema porasta žudnje s dužinom uzimanja i nema porasta tolerancije što znači da ne treba sve veća količina, već pacijent kad počne uzimati ako nemaju djelovanja, može se povisiti doza, ali nema on sam potrebu da bi sve više uzimao, pojašnjava doktorica Ćavar.

Upravo zbog toga, antidepresivi su slabo podložni zloupotrebi i izdaju se isključivo na recept. Od svih psihofarmaka najčešće se zlorabe anksiolitici jer djeluju brzo, a to pacijentima najviše odgovara.

U društvu je i danas prisutna stigma mentalnih poremećaja – utemeljena na predrasudama o njima, isto kao i stigma antidepresiva i druge psihofarmakoterapije. U većini slučajeva dijagnoze, pa samim time ni liječenje, nisu doživotni.

Po riječima doktorice Ćavar od sto dijagnostičkih entiteta više od 70 posto ljudi se može oporaviti, samim time ako se pacijent može oporaviti, onda ne postoji razlog zašto bi on cjeloživotno pio neki od lijekova.

Terapijski pokušaj s antidepresivima traje u prosjeku godinu dana, nakon toga antidepresivi se u većini slučajeva isključuju iz terapije i nastavlja se liječenje psihoterapijom. Kako bi se s psihičkih poremećaja kao i načina liječenja skinula stigma, važno se što više informirati jer će na taj način ranije prepoznati problem i zatražiti pomoć.