Priča o kuharu koji piše pjesme

Vodimo vas na hrvatski jug, u Konavle. Kolega Božo Vodopija predstavlja nam Petra Obada, tamošnjeg vrhunskog kuhara, ali i iznimno plodnoga pjesnika, koji piše isključivo na konavoskom narječju.

Petar Obad, šef kuhinje luksuznoga dubrovačkog hotela sa stoljetnom tradicijom, vješto se snalazi s kuhačom između lonaca i tava. S najljepšim pogledom iz kuhinje na svijetu. Ozbiljan i profesionalan. Teško je, gotovo nemoguće povezati ga, osim u savršenosti i preciznosti, s drugim dijelom njegove osobnosti koji stvara briljantne pjesme o životu u Konavlima. Duhovite, humoristične i optimistične.

Gledam, da svaka pjesma završi pozitivno, da svaka pjesma završi da se čovjek može nasmijati  i da kad rečem da u toj pjesmi ima neka tetka Pave, da je ljudi iz 27 konavoskih sela usporede s nekom Pavom, s nekom Nikom, s nekim Matom, kaže pjesnik i kuhar Obad.

Nakon prve zbirke poezije ''Štomudrago'', nizao je ''Naštesrce'' pa ''Nešto sugredom, nešto s ožicom'' pa  "Kamičak u crevji". Predstavljanja njegovih zbirki pravi su društveni događaji, koji znaju okupiti i po četiri stotine ljudi.

Male tajne velikih majstora kuhinje, među koje svakako spada i naš Petar Obad, najčešće se kriju u rijetkim, samo njima znanim lokalnim začinima. Slično je i s Petrovom poezijom, koju brižno veze specifičnim konavoskim narječjem pridvorskog kraja.

Odrastao je uz samostan svetog Antuna, koji je od starine duhovno i kulturno središte Konavala. Oženjen je, ima troje djece. Čekamo četvrto, obveza na sve strane i četiri bande, što bi se reklo u Konavlima, šali se.

Ipak, uz posao zna naći vremena i za lov i za boće. Pjesme ne smišlja, kad mu dođu, zapiše ih. Za sebe voli skromno reći da je on nastavljač nekadašnjih konavoskih pučkih pjesnika, kojih je bilo u gotovo svakom selu, samo što oni svoje pjesme nisu zapisivali. Kad ga se pita za zanimanje, koje iznimno voli, opet će se našaliti na svoj račun: Moram priznat da sam kao mali, kad se ono išlo upisivat u školu, htio ići na brod. Imam malo u duši avanturističkoga. I onda govorim: slabo mi ide matematika, nisam baš ni u fizici, neću moći upisati pomorsku, i onda sam skontao, konavoski prefrigano, da treba kuhati na brodu. I zato sam upisao tu školu.

Nije nikad 'navegao', ali pjesmom sigurno uplovljava u svako konavosko selo i svi se, na ovaj ili onaj način, prepoznaju u njegovim stihovima. Često svoje pjesme govori na koncertima klapa, a njegova „Lozi materi" pravi je klapski hit.

Izruguje se malograđanštini i pomodnim trendovima, a zauzima za život: Ne treba nego sjetiti se kad smo se vratili u Konavle iza rata, na ništa, na zgarište, kako smo svi skakali jedno za drugoga, kako smo svi jedno drugom pomagali, i treba se zamisliti jesmo li sad isti takvi kao što smo bili onda, kaže.

Njegove pjesme veza su gotovo svake iseljeničke konavoske obitelji sa starim krajem, osobito onih u prekomorskim zemljama. Jer nigdje se tako, kao u njima, ne ćuti život Konavala, onaj istinski, od vazda i za vazda.