I djeca s disleksijom vole čitati, trebaju im prilagođene knjige

Humanitarna udruga 'Čujem, vjerujem, vidim' nedavno je donirala knjige u vrijednosti više od 60 tisuća kuna. One su prilagođene osobama kod kojih je ustanovljena disleksija, odnosno teškoće s čitanjem i pisanjem.

Svaka od 224 narodne knjižnice koliko ih ima u Hrvatskoj bogatija je za dvije knjige iz programa lektire za osnovne škole. Riječ je o bajkama braće Grimm i Hansa Christiana Andersena koje su prilagođene djeci s disleksijom.

Budući da nam je poznato da knjižnice nemaju novaca, a želja nam je da ove knjige budu dostupne, donirali smo ih narodnim knjižnicama, izjavio je Mirko Hrkač, osnivač Zaklade "Čujem, vjerujem, vidim". 
Željka Butorac, profesor logoped napravila je grafičku i jezičnu prilagodbu knjiga. Namijenjene su svim osobama koje imaju teškoća s razumijevanjem u čitanju, prvenstveno djeci s disleksijom, gluhoj djeci, koja imaju ADHD, s autizmom i koja imaju posebne jezične teškoće, objasnila je.

Osobe s teškoćama u razvoju često se suočavaju s problemom adekvatne literature. Osnivač zaklade, Mirko Hrkač je slijep i tijekom svog obrazovanja teško je pronalazio dostupne knjige namijenjene osobama s gubitkom vida: Bilo je jako teško. U to vrijeme još nije bilo digitalizacije, na predavanja sam nosio diktafon i snimao ih pa radio skripte. Danas je to jako lakše, uvjeren je.

U Zakladi "Čujem, vjerujem, vidim", dosad su snimili više od 500 zvučnih knjiga za slijepe i slabovidne, a prilagođavanje literature djeci s disleksijom jedan je od novijih projekata ove humanitarne udruge.

Kad dijete vidi takav tekst onda mu se čini lagan za čitanje, jer mu ne plešu slova i vizualne teškoće. Razumije rečenicu koju je pročitao i ima veću motivaciju za čitanje, objašnjava Željka Butorac.

Disleksija se pojavljuje diljem svijeta i obuhvaća deset posto populacije. Važno je naglasiti kako to nije bolest, nego teškoća vezana za čitanje i pisanje. Takve su osobe kreativne i pokazuju dobre rezultate u procjeni inteligencije, ali zbog problema s disleksijom nerijetko su pod stresom i imaju osjećaj neuspjeha.

Mi smo radili prije par godina istraživanje, u Hrvatskoj je 0.4 posto literature dostupno onima koji ne mogu čitati standarni tisak. Vani je to riješeno na način da uz tiskanu knjigu izlazi i zvučna. Kod nas to nisu prepoznali naknadnici kao mogućnost, naglašava Hrkač.

Osim spomenutih bajki Zaklada je za potrebe učenika s disleksijom prilagodila Priče iz davnine, Čudnovate zgode Šegrta Hlapića i Prosjaka Luku, a u pripremi su i novi lektirni naslovi.