Zaigrana djeca ili poremećaj pažnje?

Često možemo primijetiti kako su neka djeca posebno živahna. Ništa neobično. Međutim, neka specifična ponašanja svakog roditelja mogu navesti da pomisli kako njegovo dijete koje je u stalnom pokretu, ima poremećaj pažnje.

Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentske dobi. Ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje što uzrokuje ADHD, ali zna se da je poremećaj urođen te da genetika igra bitnu ulogu.

Dijagnozu ADHD-a teško je postaviti prije četvrte ili pete godine života jer su obilježja poremećaja vrlo slična svakodnevnom ponašanju djece.

Poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj može se pojaviti u tri oblika. U jednome je predominantna nepažnja, u drugome obliku su predominantne hiperaktivnost i impulzivnost, a u trećemu su simptomi nepažnje i hiperaktivnosti podjednako izraženi. U svim oblicima u podlozi su uvijek poteškoće s pažnjom.

Biološki gledano, ADHD uzrokuje smanjen protok krvi u prefrontalnom korteksu zaduženome upravo za koncentraciju. Djeca s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem često su vrlo inteligentna i maštovita.

Često kažu roditelji: ma nemoj ići budeš ga obilježio. Međutim, nema goreg obilježavanja, nego kad dijete bez dijagnoze dođe u osnovnu školu i onda tamo ne može izdržati, prozivaju ga da je zločest, stegne negativnu reputaciju, a najgore je da dijete onda loše misli o sebi, smatra profesorica Snježana Sekušak Galešev, dekanica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

ADHD se može liječiti lijekovima, stimulansima koji umanjuju teškoće s pažnjom. No najbolji rezultati se postižu multimodalnim pristupom, to jest primjenom psihosocijalnih i psihoedukacijskih metoda uz farmakoterapiju.