Otvorena retrospektivna izložba Emanuela Vidovića

Retrospektivna izložba Emanuela Vidovića, 'Pasatist i modernist', koja je sa 121 slikom prvo cjelovito predstavljanje opusa tog istaknutog hrvatskog slikara u posljednjih trideset godina, večeras je otvorena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Povod za izložbu su dvije velike slikareve obljetnice - 65. obljetnice smrti i 150. obljetnice rođenja, koje su se poklopile sa 120. obljetnicom Umjetničkog paviljona.

Autor stručne koncepcije izložbe, izbora djela i likovnog postava je Igor Zidić, povjesničar umjetnosti. On je i ponajbolji poznavatelj opusa Emanuela Vidovića - autor je svih četiriju retrospektiva priređenih od 1971. godine.

Emanuel Vidović (Split, 1870. 1953.) završio je u rodnom gradu pučku školu i počeo pohađati Veliku realku, no nakon što mora na popravni ispit iz matematike, kao petnaestogodišnjak, napušta školu i moli svoga gimnazijskog profesora Emila Vecchiettija, privatnu poduku iz risanja i talijanskoga.
Profesor je shvatio da mladiću trebaju stručniji učitelji pa ga upućuje u Veneciju, gdje kao najmlađi, u  17. godini, upisuje kiparski odjel na Accademia di Belle Arti. Ubrzo prelazi na slikarstvo i nakon VI. semestra počinje raditi sam i uz neke poznate venecijanske majstore.

Nastupa na značajnim izložbama u Milanu, gdje proširuje svoju literarnu, historiografsku i glazbenu kulturu, a iz tog grada, slijedeći starije kolege, otkriva slikovitu Chioggiu, u kojoj će naslikati nebrojene svoje motive i naći odanu i doživotnu svoju suputnicu Amaliju r. Baffo, s kojom je imao devetero djece.

Ne prekida veze s domovinom: 1895. godine je aktivan u radu "Hrvatske učeće omladine", 1898. uređuje svoj prvi splitski atelijer, a njegova izložba s Josipom Lalićem, u Splitu 1901., datum je rođenja moderne hrvatske umjetnosti u Dalmaciji. S hrvatskim umjetnicima izlaže i u Europi, a na mletačkim bijenalima upoznaje svoje europske suvremenike te dočekuje svoje prve kritičare, Tartagliju, Tresića Pavičića, Begovića, Matoša, a prijateljuje i s Kranjčevićem.
Sudjelovao je i u priređivanju Prve dalmatinske umjetničke izložbe, u novoizgrađenom Hrvatskom domu, a iste, 1908. godine je suosnivač i izlagač na izložbi Hrvatskog umjetničkog društva Medulić. Radi u Chioggi i u Splitu, pokreće humoristički list Duje Balavac u kojemu objavljuje i brojne uspjele portretne karikature.

Svako razdoblje na izložbi je oslikano nekolicinom remek-djela, među kojima je najveći broj ulja na platnu, najstarija je iz  1896. najranija, a najmlađa iz 1953. godine. Izložena su djela ranijega razdoblja, od 1898. do 1921., razdoblja priprema za prijelaz na motiviku i tematiku interijera i mrtvih priroda te same interijere crkava i atelijera (1936.1942.), kao i mrtve prirode (1938.-1952.). Poseban naglasak stavljen je na prijelaz s ranoga realizma i transformaciju u simbolističko-divizionistički rukopis te postimpresionistički intimizam pri kraju četvrtog desetljeća.

Otvorenje u Umjetničkom paviljonu okupilo je niz predstavnika hrvatskog kulturnog i javnog života, a izložbu je otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Uz Umjetnički paviljon, gdje se može razgledati do 13. svibnja, izložbu organizira Muzej grada Splita, u čijoj će Galeriji Emanuel Vidović biti postavljena od lipnja do rujna.

HRT-ov serijal o Emanuelu Vidoviću pogledajte na našoj multimedijskoj platformi HRTi. Kroz četiri epizode dokumentarno-igrani serijal redatelja Željka Rogošića donosi zanimljive i brojne nepoznate detalje iz osobnog života i umjetničkog stvaralaštva Emanuela Vidovića, začetnika hrvatske moderne, ali i slikara čije je djelo obilježilo cjelokupno hrvatsko likovno stvaralaštvo prve polovice 20. stoljeća.