30. ožujka 1918. - Umro August Cilić

Rijetki su hrvatski glumci koji su svoj talent mogli pokazati u raznim razdobljima i na razne način. Kabare, kazalište, radio, nijemi pa zatim i zvučni film bili su utočište Augustu Ciliću, jednom od najvećih hrvatskih glumaca svih vremena. Cilić je bio i vješt obavještajac u antifašističkoj borbi.

Komičar po vokaciji, prvi se put pojavio davne 1918. godine, u danas zaboravljenom, hrvatskom nijemom filmu Dvije sirote. Od tada pa sve do smrti, 30. ožujka 1963., film mu je ostao iznimno drag. Iako je mnogo više uloga ostvario na hrvatskim pozornicama, one rjeđe, filmske, bile su upravo zato posebne. Godine 1925. ostvario je zapaženu ulogu i u slavnom nijemom filmu Tita Strozzia Dvorovi u samoći, a tek je za vrijeme NDH, 1944. godine, mogao u zvučnom filmu pokazati i sav svoj komičarki talent.
U prvom hrvatskom dugometražnom zvučnom film Oktavijana Miletića Lisinski, posebno se pamti upravo Cilićeva kratka epizode.

Dva kočijaša:

“ … ali prosim te lepo, daj ti meni rastumači – kaj je to zapraf ta opera?
To ti je tak, Fransoa: mužika igra, a fino oblečeni ljudi španciraju po hiži sim pak tam, mašeju z rukama, klečiju pred pucama i furt i furt popevaju. To ti se onda zove opera!”

Nakon završetka rata, Cilić se na film vratio tek 1952. u zabranjenom filmu Ciguli Miguli Branka Marjanovića. Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzimaju nastupi u filmovima za djecu, kojima je stekao veliku popularnost. Posljednji se put u hrvatskom filmu pojavio 1961. godine u filmu Šime Šimatovića Pustolov pred vratima.