21. ožujka 1913. - Rođen Ivan Goran Kovačić

"Srce je blizu jezika. Ono visi na njemu." Napisao je to hrvatski književnik Ivan Goran Kovačić, koji se rodio 21. ožujka 1913. u Lukovdolu, potvrđujući svojim ukupnim djelovanjem brigu o hrvatskom jeziku.

Nakon školovanja u rodnom mjestu, Karlovcu i Zagrebu, upisao je, ali ne i završio, slavistiku na Filozofskom fakultetu.

Goran se književno oglasio već kao šesnaestogodišnjak, crticom "Ševina tužaljka", no njegovim se pravim literarnim početkom smatra "Lirika", zbirka pjesama koju je objavio 1932., zajedno s Josipom Hitrecom i Vladimirom Jurčićem. Godine 1936. tiskao je zbirku novela "Dani gnjeva" kojom se uklopio u aktualni tijek socijalne literature.

To su jedine dvije za Goranova života objavljene knjige. Istodobno, radio je u novinama, uređivao kulturne rubrike u "Hrvatskom dnevniku" i "Novostima". Pisao je književne kritike i eseje, prevodio s engleskog, slovenskog, francuskog i ruskog.

Politički je bio blizak HSS-u, a potkraj 1942. s prijateljem, također književnikom, Vladimirom Nazorom, pridružio se partizanima. Poslije bitke na Neretvi u blizini Foče ubili su ga četnici. Za grob mu se ne zna, baš kako je i napisao u proročkoj pjesmi Moj grob.

Kao pjesnik poseban je doprinos hrvatskoj književnosti dao zbirkom "Ognji i rože", u kojoj je uvodna pjesma Gorski kotar napisana, kako sam pjesnik kaže, "lukovdolskim govorom kajkavskog narječja goranskoga kraja." Riječ je o jednoj od najvažnijih knjiga hrvatske dijalektalne poezije. Njegova štokavska poezija motivirana je ponajviše ratnim strahotama. S Nazorom je napisao zbirku Hrvatske pjesme partizanke. Najpoznatija je nenadmašna antiratna poema "Jama", koju je dovršio u Livnu, koji mjesec prije smrti. Prikazom i osudom ratnih strahota i zlodjela, Goranova "Jama" postala je najsnažnije književno ratno svjedočanstvo.

Kako je Goran bio od onih pisaca koji su svako djelo temeljito pripremali, a živio je samo 30 godina, nije stigao dovršiti mnoga započeta djela. 

Unatoč kratkom životu i nevelikom opusu, Ivanu Goranu Kovačiću pripada visoko mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti.