25. ožujka 1838. - Rođen Đuro Deželić

"Optimista, veseljak, utjelovljenje zagrebačkog duha. Taj duh javlja nam se u Deželiću čisto gradskim i zagrebačkim vrlinama i manama: elastičnost, praktičnost, univerzijalnost, jako pravno i patriotsko osjećanje...''

Tako je Antun Gustav Matoš pisao o piscu, publicistu i svestranom javnom djelatniku Đuri Stjepanu Deželiću. I hrvatska metropola dostojno se odužila čovjeku koji je mnogo učinio za njezin procvat potkraj 19. i početkom 20. stoljeća podigavši mu spomenik i imenovavši ulicu u samom centru grada njegovim imenom.

Deželić je u Zagreb došao iz Ivanić Grada u kojemu se rodio 25. ožujka 1838. Napustio je bogosloviju i pravo te stupio u gradsku službu gdje je kao vijećnik i zamjenik gradonačelnika obavljao različite poslove. Na književnom području Deželić se bavio uglavnom povijesnim temama, dok je aktualnu hrvatsku stvarnost prikazao u romanu Burzanci.

Objavio je svoju Pjesmaricu, a među životopisima ističu se oni o Kukuljeviću, Mažuraniću i Mirku Bogoviću. U političkom životu Deželić se do 1873. godine izjašnjavao kao unionist, a poslije se priklonio pravašima. Bio je prvi, i dugogodišnji, urednik beletrističkog lista Vienac.

U izgradnju Zagreba, njegovih humanitarnih i školskih ustanova, uložio je veliki trud i skrb. Njegovim su nastojanjem podignuti mnogi dijelovi grada, uređeni trgovi i sagrađen vodovod.

Ipak najveći Deželićev udio osjetio se u osnivanju zagrebačkoga dobrovoljnog vatrogasnog društva i Croatije, prve naše zadruge za osiguranje od požara. Potaknuo je osnivanje Pučke kuhinje, Društva za zaštitu životinja, gradske ubožnice i drugih ustanova a u mnogima je obavljao različite dužnosti uvijek besplatno.

Đuro Deželić umro je 1907. u Zagrebu u sedamdesetoj godini.