Upoznajte Stevena Dewara - majstora škotske gajde

Nisu sve gajde iste. Nedavno smo u Zagrebu imali priliku čuti prave škotske gajde i upoznati gajdaša u kiltu. Razlikuju se od nama poznatih, i građom i zvukom.

Neobičan zvuk i melodija odjeknuli su središtem Zagreba za dobro jutro svim prolaznicima. Škotske gajde s ponosom je zasvirao Steven Dewar, gajdaš glazbenog sastava Clan Ceilidh koji dolazi u Zagreb posljednjih pet godina zbog obilježavanja dana slavnog škotskog pjesnika Roberta Burnsa.

Nazivam se ambasadorom škotske kulture. Putujem svijetom, nosim gajde u druge zemlje i predstavljam Škotsku. Znam da sam motivirao mnoge da posjete Škotsku. Osim gajdi vrlo smo poznati po svom viskiju, a sada smo u Zagrebu jeli haggis, naše nacionalno jelo. Nošenje kilta i sve to zajedno utjelovljuje Škotsku, ja sam Škotska u jednom čovjeku, ponosno kaže Dewar.

Danas vrhunski gajdaš sjeća se svog prvog susreta s gajdama kao da je bio jučer: Imao sam tu sreću da sam rođen u rudarskom kraju Škotske. U mom rodnom mjestu postoje dva gajdaška orkestra s osvojenim naslovima svjetskih prvaka. Instruktor mi je bio poznati gajdaš koji me podučavao svaki dan. Pamtim kad mi je rekao „Stephen, sad si spreman zasvirati gajde" i dao mi ih u ruke. Naslonio sam ih na rame i prvi put zasvirao. No mislim da sam rođeni gajdaš jer sam još kao mali na odmoru začuo zvuk gajdi i rekao da i ja želim tako svirati.  Od toga trenutka znao sam da se time želim baviti cijeli život. Odrastao sam i doista postao gajdaš. Bilo mi je suđeno.

Sa sudbinom se nije lako boriti kao i naučiti svirati ovaj instrument, u Škotskoj prisutan još od 11. stoljeća.

Vrlo ih je teško svirati i dugo se uči. U prvih godinu dana uvježbavate samo recitale i pravilno držanje. Kad steknete te vještine, počnete vježbati na mijehu bez trubnja, a tek kad to svladate, spremni ste za gajde. Potrebno je šest do sedam godina da se postane gajdaš, gotovo kao da idete na fakultet, kaže Dewar.

Povijest ovoga instrumenta iznimno je bogata. Najstarije potječu iz Egipta, iz 8. godine poslije Krista, a uz ovakav poseban nacionalni instrument neophodna je isto takva odjeća - narodna nošnja.