Još uvijek nisu poznati razlozi zbog kojih se djeca s autizmom povlače u nama nepoznat svijet

Iza nas je Svjetski dan autizma, neurobiološkog razvojnog poremećaja koji se javlja prije treće godine života. Broj oboljelih u stalnom je porastu, a razlozi zbog kojih se djeca s autizmom povlače u nama nepoznat svijet, nisu otkriveni.

Autizam - jedna riječ - mnoga značenja. Spektar autizma obuhvaća širok raspon neurorazvojnih poremećaja koji se mogu ticati svih aspekta dječje ličnosti od komunikacije, preko motorike, do učenja i ponašanja.

Tu imate različite forme. Koji put roditelj primjećuje već u dobi od 9-10 mjeseci da se dijete osmjehuje, ali nema onog života u pogledu, zafrkancije, glume, stidljivosti... A nekada imate situaciju da sve ide besprijekorno do negdje godine, godine i pol i onda se nešto dogodi, taj mozak strada i ne funkcionira kako treba, ističe prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, spec. pedijatrije.

Uzrok autizma nije rasvijetljen. Trenutno je aktualna takozvana organska teorija koja pretpostavlja oštećenje središnjeg živčanog sustava. Prva sumnja kod roditelja najčešće se javi kada izostane govor kod djeteta, no za autizam je karakterističnije da dijete puno više govori nego što razumije, to jest da govor nije funkcionalan, nema svrhu. Međutim kako je autistični spektar širok, prije dijagnoze vode se detaljne opservacije.

Ono što se ispituje su i komunikacijske sposobnosti, gleda se jako ta stereotipnost u ponašanju. Primjerice, imate djecu koja nižu igračke u niz, ili stereotipna vrtnja kotača. Ta njihova igra je vrlo stereotipna. Vrlo kasno se javlja funkcionalna igra da dijete počinje koristiti predmete za ono što predstavljaju, autić vozim, žlicom jedem, objašnjava dr. sc. Sanja Šimleša,  prof. psiholog na, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.

Trogodišnjeg Gabrijela naš posjet nije omeo u igri i terapiji. Razgovarali smo s njegovim ocem. Dario Jambrošić se prisjetio kako su on i supruga uopće primijetili da nešto možda nije u redu. S obzirom na to da je on jedan od blizanaca. Oni su imali godinu i 4-5 mjeseci kada smo mi primijetili odstupanja u odnosu na brata. Do godinu dana što se tiče motorike i svega je bilo okej. Međutim kad se počnu neke ove mentalne sposobnosti tipa pokazuju prstom, maše papa, brat je to radio normalno, Gabrijel nije, rekao nam je Dario.

Dario i njegova supruga brzo su reagirali, ali sustav nikako nije pratio njihov ritam. Mjesecima i mjesecima su čekali na prve preglede kod specijalista, a zatim su mjesecima čekali i na prve terapije. Iskustvo je pokazalo da rano prepoznavanje i rana intervencija mogu značajno poboljšati kvalitetu života djece s autizmom. Hrvatski sustav nažalost ne drži korak sa svjetskim trendovima. Ovdje gdje mi radimo, liste čekanja su negdje oko godinu dana, da biste vi došli samo na procjenu. A nakon što dobijete procjenu, terapijsko mjesto ovdje najvjerojatnije nećete dobiti jer nemamo kapacitet za terapijska mjesta, za dobivanje podrške, objašnjava dr. Šimleša.

Zbog toga se kod nas često događa da dijete s autizmom prvi puta krene na terapije s već 4 ili 5 godina. Roditelji su često prepušteni sami sebi, a do informacija nije lako doći.

Naši sugovornici savjetuju roditeljima da vjeruju svome instinktu, ako osjećaju da nešto nije u redu. Autizam nije bauk, i premda je još dug put pred društvom, predrasude se ruše. Za osobe s autizmom se često kaže da žive u svom svijetu, no za njih je posebno bitno da u te svjetove pokušamo ući te da ih u svoje vlastite što više uključimo.