10. travnja 2010. - Pogibija poljskog izaslanstva

Sedamdeseta godišnjica pokolja poljskih časnika u Katynskoj šumi trebala je biti obilježena konačnim ruskim priznanjem krivnje i polaganjem vijenca predsjednika Vladimira Putina kod spomenika stradalim Poljacima, što ni jedan njegov prethodnik nije učinio.

Nažalost, ostat će upamćena po novoj tragediji. Zrakoplov Tupoljev poljskog državnog izaslanstva na putu na komemoraciju u Katyn, naišao je 10. travnja 2010. na gustu maglu kad se približio zračnoj luci Smolensk. Iako je kontrola leta preporučila da preusmjeri let prema Moskvi ili Minsku, pilot je pokušao sletjeti.

Slično kao prije sedamdeset godina, u jednom strašnom trenutku Poljska je ostala bez svoje elite. U Katynskoj šumi smaknućem časnika obezglavljena je vojska, a u zrakoplovnoj nesreći poljska je odjedanput ostala bez političkog i vojnog vrha. U padu zrakoplova poginuli su poljski predsjednik Lech Kaczynski, načelnik glavnog stožera poljske vojske, zamjenik ministra vanjskih poslova, predsjednik poljske Narodne banke, ukupno 96 visokih dužnosnika poljskog javnog života. Među stradalima bila je i Anna Walentynowicz, junakinja štrajka u gdanskom brodogradilištu 1980. godine.

U Poljskoj je proglašena sedmodnevna žalost, a zazvonilo je i legendarno Žigmundovo zvono na Vavelu u Krakovu, koje se oglašava samo u posebnim trenucima u poljskoj povijesti.

Rusi su dvadesetak dana poslije tragedije skinuli oznaku tajnosti s arhivskih dokumenata vezanih za Katyn i na taj način konačno preuzeli potpunu odgovornost za davni zločin.

Istodobno s tragedijom poljskog naroda, u Europi je trajala još jedna drama, također vezana za zračni promet. Zbog erupcije vulkana na Islandu gotovo cijeli europski zračni promet bio je paraliziran desetak dana. Zbog vulkanske krize na pogreb u Poljsku nisu stigli mnogi svjetski državnici.

Iako nije potpuno razjašnjeno tko je skrivio zrakoplovnu tragediju kod Smolenska, ostalo je jasno da je najveći gubitnik Poljska.