16. travnja 1913. - Umro Miroslav Kraljević

Miroslav Kraljević, jedan od začetnika hrvatskoga modernog slikarstva, „slikar duše“, kako je prijatelja opisao Antun Gustav Matoš, umro je 16. travnja 1913. u dvadeset i osmoj godini.

Fatalni susret sa slikarstvom dogodio se u djetinjstvu, u Požegi. Taj grad njegovo je ishodište, nadahnuće. Prema očevoj želji otišao je u Beč, na studij prava, no ondje uzima privatnu poduku iz slikanja te odlučuje pravo zamijeniti studijem slikarstva u Münchenu.

Taj životni zaokret financijski su pomogli bogati i obrazovani stričevi i teta. U Münchenu s Račićem, Becićem i Hermanom tvori takozvani minhenski krug, koji Nijemci, zbog odstupanja od akademizma i pariških struja zovu "die Kroatische Schule". Zadivljenost starim majstorima s kojima se tu susreo, posebno Velasquezom, vidljiva je u Autoportretu sa psom, koji pripada njegovim najvažnijim ostvarenjima.

Od Hrvatskog društva umjetnosti dobio je stipendiju za usavršavanje u Parizu. Ondje u jednoj reviji objavljuje crteže iz pariške svakodnevice. U slobodno vrijeme živi boemski i crta život kavana, kazališta, javnih kuća… pokazuje istančan osjećaj za humor, ironiju, ističući tako trenutačno raspoloženje. Većina crteža erotskog je karaktera.

Zanima ga žena: fatalna, pokvarena, opčinjen je pokretima tijela. Intenzivan život ubrzao je razvoj tuberkuloze. Nakon godinu dana morao se vratiti kući, gdje je, teško bolestan, u zagrebačkom Salonu Ulrich priredio samostalnu izložbu.

Miroslav Kraljević bio je darovit, predan radu, temeljit, s izraženim osjećajem za detalje, kritičan, ali i samokritičan… veliki erudit profinjenih manira. Nije ovisio o ukusu publike i vremena. Bio je svoj. Mlađi slikari veoma su ga cijenili i voljeli. Posjećivali su ga u njegovu zagrebačkom atelijeru do samoga kraja, možda i zato što su osjećali kako se dobro opisao: "Ono što je oko mene ne slikam kako vidim, nego kako to živi u meni."