19. travnja 1756 - Bokelji protiv gusara

Arapi iz Tripolitanije, današnje Libije, potpadali su pod turski suverenitet, ali su često i protiv volje Osmanskog carstva gusarili Sredozemljem.

Tako se i dogodilo da je drski Hadži-Ibrahim usred pirejske luke 19. travnja 1756. napao brodove braće Joze i Marka Ivanovića iz bokeljske Dobrote, koji su trgovali Levantom pod mletačkom zastavom. Iako je piratski brzi šambek, trojarbolni jedrenjak, imao 80 topova i 360 članova posade, hrvatski su pomorci uzvratili vatru i pretvorili u plamenu buktinju nadmoćnijeg napadača.

Bokeljska tartana zvana „Santissimo Crocefisso e Madona del Rosario'' imala je posadu od samo 40 ljudi i 8 topova maloga kalibra pa se može zaključiti da su Ivanovići pobijedili više vještinom i hrabrošću nego snagom oružja. Iako u iznimno teškom položaju, nepokretni zbog sidra i brojno gotovo deset puta slabiji, braća Ivanovići stupili su u sedmosatnu borbu i odbili tri oštra napada. Tijekom borbe poginuli su Marko Ivanović, koji je bratu Jozi s drugog broda stigao u pomoć, i još 8 hrvatskih mornara. Ipak, Jozo je priveo bitku do konačne pobjede, oslobodio robove, uzeo trofeje i na kraju zapalio piratski šambek.

Hrabri Bokelji, od davnina zvani "žestokim ljudima", u borbi s piratima pobjeđivali su, ali i trpjeli teške gubitke. Već prije Ivanovići su se istaknuli u okršajima s turskim gusarima kod Patrasa, Valone i Drača. Vijest o velikoj pobjedi dobrotskih pomoraca odjeknula je kršćanskom Europom, a Josip je odlukom mletačkog dužda Loredana iste godine odlikovan naslovom mletačkog contea i vitezom svetog Marka. Pothvat braće Ivanovića opjevan je u drugom izdanju "Razgovora ugodnog" Andrije Kačića Miošića u pjesmi "Od kavalira Marka Ivanovića iz Dobrote od Boke kotorske" i u spjevu peraštanskog pjesnika, dobrotskog župnika, Ivana Antuna Nenadića.