Zvijezda Crno-bijelog svijeta Anica Dobra samo za HRT: Osamdesete su bile vrijeme opuštenosti

U povodu emitiranja treće sezone dramske serije Crno-bijeli svijet najesen na Hrvatskoj radioteleviziji, donosimo ekskluzivan razgovor s poznatom glumicom i zvijezdom serije Anicom Dobrom. O svojim je glumačkim izazovima, novim nastavcima HRT-ove serije Crno-bijeli svijet, o tome kako pamti osamdesete godine prošloga stoljeća, ali i planovima za budućnost razgovarala s Ivanom Vilović.

U punome je jeku snimanje treće sezone serije Crno-bijeli svijet. Prva i druga sezona imale su  izuzetno dobar odjek među publikom. Što mislite kako će gledatelji reagirati na nove nastavke?


Prvo, drago mi je da produkcija misli das u prva i druga sezona bile jako dobro prihvaćene, jer u protivnome, ne bi ni bilo treće sezone. No, mi ovo radimo upravo zbog publike. Želim dodati da su i u Srbiji prikazane obje prethodne sezone koje su tamo imale jako dobar odjek. Očito je da je riječ o vrlo univerzalnoj priči s dozom emocija. Gledatelji se vežu za junake ove serije. Ta je kombinacija jednoga prošlog vremena, svojevrsne povijesne epohe, sa prepoznatljivim stvarnim događajima i dozom humora jako privlačna publici.

Kako vi pamtite osamdesete godine prošloga stoljeća?

Sada, s određenim vremenskim odmakom, mogu reći da je to je za mene bilo  zaista sretno doba. Postojala je određena vrsta slobode. Ono što pamtim kao djevojka od 17 godina su vikendi u Beogradu u koji se dolazilo iz Zagreba na zabave, ne poznavajući nikoga.  Sa prozora bi se čula galama. Onda se samo znalo viknuti: „Hej, možemo li i mi doći?”  To je naprosto bilo razdoblje opuštenosti, radosti i zajedništva. Mislili smo da je svijet naš i da imamo dobru perspektivu. Nisam sigurna koliko mladih danas misli da će im se sva vrata lako otvoriti i da je pred njima svijetla budućnost.

Radite s puno mladih kolega. Kad ste vi stasali kao glumica, bilo je to potpuno drugo vrijeme. Što mislite kako je njima danas? Biste li im mogli dati neki savjet?

Njima je sigurno puno teže nego što je bilo meni iako su oni na neki način superiorniji od moje generacije jer se rađaju s nekim vještinama koje smo mi morali učiti. Danas bi svi željeli biti kreativci, a to je nemoguće. U poslovima u medijima puno je teže dobiti prvu priliku. Teško se dokazati, bez obzira na znanje. U moje vrijeme na Akademiji bilo je čudno ako je netko znao glumiti i primjerice pjevati ili plesati u isto vrijeme. Danas se to podrazumijeva. Doslovce moraš istodobno znati istodobno jahati, skuhati kavu i govoriti Shakespearov monolog. Sve je puno zahtjevnije, a mogućnosti su manje. Savjeti nikad nisu zahvalni i ne volim ih davati, ali želim istaknuti da nitko sigurno neće pogriješiti ako slijedi svoj put, svoje osjećaje, ne pravi velike kompromise i ostaje ono što jest.

Kakva je atmosfera na snimanju treće sezone serije Crno-bijeli svijet? Ima li već pomalo i zamora?

Atmosfera je odlična, puno se šalimo i smijemo, što ne znači da snimanja nisu jako zahjevna. Ovdje se jako puno radi, od šest ujutro do osam sati navečer. Od svakog od nas očekuje se maksimalan profesionalizam, da svi savršeno znaju svoj tekst, da su dobro pripremljeni i da snimanja glatko teku jer nema puno vremena. Prednost ovoga projekta je, osim dobre ideje i dobroga scenarija, izvrsna glumačka postava. Zaista uživam raditi sa svojim kolegama. Mogu reći da sam privilegirana što zajedno s njima kreiram nešto što nas sve veseli.

Koga biste od hrvatskih glumačkih i redateljskih imena istaknuli kao vrhunske profesionalce?

Nikoga. Uistinu se to ne bih usudila. Za mene su ovdje svi profesionalci, puno su manje opušteni nego kod kuće tako da mi to jako odgovara. Ali, ako bih morala nekoga istaknuti to bi bio onaj ženski dio. Glumice u Hrvatskoj su iznimno talentirane, od njih se može stvarno jako puno naučiti i stalno me oduševljavaju.

Postoji  li neka svjetska zvijezda s kojom biste silno željeli ostvariti profesionalnu suradnju jednoga dana?

Pa, ja naprosto nisam u poziciji birati takve suradnje. Zato mi je nerealno o tome i razmišljati. Sretna sam i zadovoljna s onim što imam ovdje. I tome pristupam kao da mi je prvo i zadnje u životu. Svakako bih voljela raditi zanimljive scenarije, da ne moram glumiti neku ulogu koja zahtijeva puno kompromisa. Želim glumiti likove koji daju važnost nekoj priči. Takve priče mogu biti djela i potpuno anonimnih autora, ne nužno svjetskih zvijezda. Ja volim svoj posao i radujem se svakoj suradnji.

Jeste li kad odbili neku ulogu?
Naravno da jesam. Glumca čine ne samo uloge koje je prihvatio, već i one koje je odbio. Glumački je posao prepun odluka – od toga kako će izgovoriti neku rečenicu na setu, do odabira je li neki projekt dobar ili loš za njega, pogotovo ako ponude za neke uloge dođu u isto vrijeme.

Osim uloge u Crno-bijelome svijetu radite li trenutačno još na nekome projektu?

Puno sam angažirana u kazalištu u Beogradu.

Je li Vam draže kazalište ili film?

Pa, zapravo je isto. U kazalištu se također može postići krupan plan, samo se mora pronaći drugačiji način. Pažnja publike i u kazalištu se može usmjeriti na samo jednoga glumca koji u tom trenutku može biti u krupnom planu. Kazalište nudi jednu vrstu treninga za glumca jer se ulazi puno dublje u sadržaj. Onda to glumcu puno znači kad snima neki film ili seriju. Ja sam jako zahvalna Goranu Kulenoviću što nas sve okuplja na čitajuće probe. I koliko god netko gunđao, svi smo shvatili koliko su nam takve zajedničke probe korisne. Jer onda scene postaju jasnije i samo snimanje teče puno brže.

Što će se s likom Jagode koji tumačite u Crno- bijelome svijetu dogoditi u novoj sezoni serije? Hoće li doživjeti neke promjene?

Pa, možda bi bilo malo dosadno da nema nikakvih promjena. Osnovno obilježje moga lika je bezazlenost. Jagoda ide otvorenih očiju u svijet, ne zazire ni od čega, svima vjeruje i sve ljude voli. Upravo te će je njezine osobine dovesti u određene tragične i komične situacije.

Koji su Vaši privatni i poslovni planovi za budućnost? Postoji li nešto što biste željeli ostvariti, a za što sada možda nemate vremena?

Važno mi je samo da smo svi živi i zdravi.