Dino Sokolović - hrvatski skijaš i paraolimpijski prvak

On je hrvatski skijaš i paraolimpijski prvak, osvajač prvog zlatnog odličja za Hrvatsku na Zimskim paraolimpijskim igrama. Dino Sokolović svoj je sportski san ostvario, no unatoč ogromnom uspjehu ne miruje.

Imao je samo 14 godina kada je u teškoj prometnoj nesreći izgubio mamu, dva brata i strinu a sam je ostao bez obje noge. No upornost i vedar duh Dinu nisu napuštali. Od malena se bavio sportom koji ga je nakon nesreće i psihički ojačao.

Nakon prometne nesreće počeo sam s plivanjem i onda je u jednom trenutku došlo do zasićenja, počeo sam igrati košarku u kolicima i posrećilo me da sam i proskijao jer to je bila čista sreća, donacija Janičin štap gdje sam se ja javio u Monoski klub Zagreb, izabrali su me, bilo je suđeno zapravo da se počnem baviti skijanjem, ispričao je Dino.

Počeci na monoskijama nisu bili lagani. Kad je prvi put sjeo, bilo mu je, kaže jako tijesno, neugodno, stalno je padao. No nije odustao.

Dinin talent u klubu su brzo prepoznali. Nakon pet dana treninga sam otišao na državno prvenstvo gdje su iz Skijaškog saveza osoba s invaliditetom ostali oduševljeni sa mojim skijanjem i rekli ti si od iduće godine u repki, ja sam rekao može, super.

Od tada je prošlo 11 godina. Danas je ponosni vlasnik zlatne medalje sa Zimskih paraolimpijskih igara u Pjongčangu. Nije mi trebalo zlato, kaže, išao sam da budem treći ali evo, dečki su napravili greške, lošije su odskijali i meni se posrećilo.

Dino je oženjen i otac jednogodišnje djevojčice a radi puno radno vrijeme u Zagrebačkom holdingu, podružnici Zrinjevac. Kaže kako trenutačno odmara. Igram hokej na ledu, košarku u kolicima, sad radim na jednom projektu da razvijemo rukomet u kolicima koji uopće u svijetu nije razvijen i nije paraolimpijski sport tako da imam neke svoje ciljeve.

Kaže kako bi volio imati jake sponzore u skijanju koji bi mu omogućili bolje uvjete. Problem je, napominje, nedovoljno praćenje sportova osoba s invaliditetom. No, zahvalan je na svemu što mu je sport donio.

Dino Sokolović pobijedio je samoga sebe. Obitelj, prijatelji i sport njegova su motivacija za dalje. Oko sitnica se, kaže, ne treba živcirati već treba prihvatiti stvari onakvima kakve jesu. Ovaj 29-godišnjak inspiracija je mnogima a svoj optimizam i poruku da se može jasno je pokazao osvojenim zlatom.