25. travnja 1848. - Jelačić ukinuo kmetstvo

Kao i posvuda u Europi, hrvatski je seljak nekada bio u ponižavajućem kmetskom položaju prema feudalnim gospodarima.

Stanje se popravilo 1785. kada je car Josip II. objavio Patent o ukinuću kmetstva na području Ugarske i Hrvatske. Kmet se smio slobodno seliti, ženiti i polaziti školu, a nitko ga više nije mogao otjerati sa zemlje. Poslije je car taj patent povukao.

Polovinom 19. stoljeća u gradovima banske Hrvatske živjelo je samo 8 posto stanovništva, dok se većina, čak 92 posto, bavila poljoprivredom i živjela na selu. Stoga ne začuđuje da je Bansko pismo kojim se "ukida tlaka gospodska i svaka daća urbarialska", bana Josipa Jelačića od 25. travnja 1848. imalo iznimno snažan odjek.

Te revolucionarne godine hrvatsko su selo zahvatili učestali nemiri. Podložnici su sami počeli otkazivati svoje obveze: odbijali su odlazak na tlaku, kao i davanje dijela svojih prihoda. Više nije bilo ni vlasti koja bi im se suprotstavila. Mađaroni su širili i zlonamjerne glasine da ilirci namjeravaju očuvati kmetstvo.

Stoga je ban Josip Jelačić donio povijesni proglas, kojim je zapravo potvrdio već postojeće stanje. Dva dana poslije proglasio je uvođenje prijekoga suda, kojim je nastojao spriječiti potkopavačku djelatnost mađarona, ali i sukobe seljaka s plemićima.

Hrvatski je Sabor u lipnju 1848. godine potvrdio banovu odluku, a u srpnju su doneseni zaključci o načinu razrješenja kmetskih obveza u skladu s građansko-liberalnim programom. Vlastelinima je ostala zemlja (alodij) te određena naknada za izgubljena davanja, dok je seljacima pripalo selište s pravom raspolaganja, bez stare tlake i feudalnih nameta.