Nakon 52 godine nova snimka Papandopulove 2. simfonije za Arhiv HRT-a

Nakon što su prošle sezone uspješno u Majstorskom ciklusu izveli 2. simfoniju  Borisa Papandopula, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić pod ravnanjem šefa dirigenta Enrica Dinda snimili su nakon 52 godine novu interpretaciju i integralnu verziju tog nepravedno zanemarenog djela proslavljenog hrvatskog kompozitora za glazbeni arhiv Hrvatske radiotelevizije.


Koncertna izvedba 2. simfonije  B. Papandopula, Martina Gojčeta Silić (mezzosopran), Simfonijski orkestar HRT-a i Enrico Dindo (Foto: Dinko Bažulić za HRT)

Izvedba je imala značaj premijere jer 2. simfoniju Borisa Papandopula malo ili možda čak nitko danas ne pozna. U arhivu HRT-a postoji snimka izvedbe iz 1966. pod autorovim ravnanjem, no ni najrevniji posjetitelji koncerata ni najupućeniji znalci Papandopulova stvaralaštva ne sjećaju se žive izvedbe pa je lako moguće da djelo poslije praizvedbe u Hrvatskom glazbenom zavodu nije više nikada predstavljeno javno. Djelo sadrži autobiografske elemente, a pisano je u periodu kada je skladatelj imao zabranu javnog djelovanja zbog činjenice da je bio direktor Zagrebačke opere u vrijeme NDH i kada se on sam odlučio živjeti od vožnje kamiona. Veza glazbe i politike koje opterećuje djelo, ali i sam glazbeni sadržaj, bogatstvo ideja i majstorstvo njihove razrade, sjajna orkestracija, ingeniozno uključenje ljudskog glasa u simfonijsko tkivo – sve neodoljivo podsjeća na Šostakoviča, čijim se djelima ova Simfonija primiče u smislu umjetničke vrijednosti,  izjavila je nakon koncerta Ivana Kocelj, rukovoditeljica RJ Glazba. A Enrico Dindo je istakao da je  Papandopulova snimka sadržavala određene promjene i neki su dijelovi izbačeni, a tada je izvedena, a sada snimljena kompletna Simfonija, onakva kakva je ona u partituri.  Bio je to prvi susret maestra Dinda s Papandopulovom glazbom. Fantastično! Hvala HRT-u što mi je sugerirao da dirigiram to djelo. Jako sam sretan, izjavio je nakon koncerta Enrico Dindo.
 
Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije stasao je postupnim povećavanjem prvog radijskog orkestra osnovanog 1929., samo tri godine nakon početka emitiranja tadašnjega Radio-Zagreba. Od 1957. počinje djelovati pod nazivom Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb (RTZ), od 1975. do 1990. naziv mu je Zagrebački simfoničari RTZ-a, a od 1991. nosi današnji naziv.


                  1957. utemeljen je Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb (RTZ) (Foto: Arhiv HRT-a)

Uz klasični i suvremeni repertoar te snimanja za potrebe HRT-a i diskografskih tvrtki, Orkestar čuva i hrvatsku glazbenu baštinu i suvremeno hrvatsko stvaralaštvo. Uz redovitu koncertnu djelatnost u Zagrebu, gostovanja diljem domovine i u inozemstvu redovito snima hrvatsku glazbenu baštinu za arhiv HRT-a i izdanja na nosačima zvuka.

Nakon uspješne izvedbe Enrico Dindo prihvatio se zadataka, sa svojim orkestrom i izvrsnom mezzosopranisticom Martinom Gojčetom Silić, zabilježiti za Arhiv HRT-a integralnu verziju 2. simfonije koja je bila nepravedno zanemarivana kroz dugi niz godina. Zahvaljujući njemu i Orkestru, Simfonija je nakon pedeset godina opet u središtu hrvatske kulturne javnosti.