2. svibnja 1683. - Umro Stjepan Gradić

Dubrovačka republika smatrala je dužnošću svakog građanina djelovati u korist domovine. Stoga je vrlo rijetko nekomu dodijelila priznanje.

Među tim rijetkima je Stjepan Gradić. Prozvali su ga „ocem domovine“. Taj veliki intelektualac, iskusni diplomat, znanstvenik i pjesnik odrastao je u izrazito intelektualnoj okolini svog roditeljskog doma. Kao dječak zaljubio se u egzaktne znanosti, no ujak Petar Beneša, visoki dužnosnik u Vatikanu, povukao ga je u Rim. 

Zaposlen u državnom tajništvu, izbrusio je finu diplomaciju šaljući pisma europskim vladarima i crkvenim velikodostojnicima. Zatim je postao drugi kustos, a potkraj života i glavni upravitelj vatikanske knjižnice. Uspostavio je tako prijateljske veze s cijelom Europom. Dubrovčani su ga često trebali  za različite diplomatske poslove. A onda je Dubrovnik zadesio veliki potres.

Pomoći domovini Stjepan Gradić shvatio je kao životni poziv. Smatrao je da slobodu treba braniti pod svaku cijenu. Pozivao je izbjeglu dubrovačku vladu da se vrati u grad, prione popravcima i djeluje diplomatski na istanbulskoj Porti, a on sam angažirao se u zapadnim zemljama, posebno Veneciji čije je osvajačke ambicije spriječio diplomacijom. Kad je čuo da su mletačke galije uplovile u Gruž i ponudile pomoć od 500 vojnika za borbu protiv Turaka, odmah je javio Vladi da ih potjera i otišao mletačkom diplomatu u Vatikan: To što se govori da je Dubrovnik razrušen, puste su priče. Imamo kule, topove, vojsku, narod i odlučnost da se branimo pod svaku cijenu! Smatrao je da pred neprijateljem nikad ne treba pokazati slabosti.

Stjepan Gradić, koji je domovinu beskrajno volio i smatrao najvećom čašću  učiniti sve što za nju može, umro je u Rimu 2. svibnja 1683.