4. svibnja 1893. - Umro Mirko Bogović

Bogovićeva ulica u Zagrebu važna je pješačka poveznica Preradovićeva trga s Gajevom ulicom. Ljeti, u sjeni zgrada i suncobrana, ovdje je omiljeno sastajalište mnogih Zagrepčana.

No, koliko je onih koji znaju tko je bio čovjek po kojem je ulica dobila ime?  Hrvatski književnik i političar Mirko Bogović, koji je umro 4. svibnja 1893. u 77. godini, rodio se u Varaždinu u obitelji upravitelja gospoštijskih dobara. Osnovnu školu završio je u Križevcima, a gimnaziju u Varaždinu.

Isprva se posvetio vojnom pozivu, ali je odustao te upisao filozofiju i pravo. Napisao je velik broj pjesama, objavio više zbirki, među kojima Smilje i kovilje te Domorodne glase. Taj punokrvni ilirac, urednik glasovitog „Nevena“, zbog kojega je bio utamničen, počeo je pisati na njemačkom, a prvu pjesničku zbirku na hrvatskom jeziku „Ljubice“ tiskao je prilično kasno, blizu svoje tridesete godine.

Zanimljiv je podatak kako je i Bogović u srpanjskim prosvjedima 1845. na Markovu trgu zadobio težak udarac sabljom po vratu i hitac u desnu ruku. Bogović je jedan od prvih novelista u hrvatskoj književnosti, a tematiku je crpio uglavnom iz nacionalne prošlosti. Što zbog školovanja, a što zbog obavljanja različitih upravnih, odvjetničkih i političkih poslova, živio je u raznim sredinama.

Bio je veliki župan zagrebački, a zatim savjetnik hrvatskog ministra u Budimpešti. Iz političkog života povukao se u razdoblju apsolutizma. Tada je pisao drame iz hrvatske povijesti: „Frankopan“ je bio usmjeren protiv habsburško-germanskog utjecaja; „Stjepan, posljednji kralj bosanski“ prožet je osudom hrvatskih političkih vođa, a „Matija Gubec“ zaokupljen položajem seljaka. Kritika nije cijenila njihovu književnu vrijednost, ali je prepoznala Bogovićev doprinos razvoju hrvatske kulture.