"Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala" ili "Plavuše za neznalice"

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan "Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala" Caroline Schutti i "Plavuše za neznalice" Vanje Spirina.

Carolina Schutti - Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala, Naklada Ljevak

Roman „Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala" nagrađen je 2015. Nagradom Europske unije za književnost. Autorica živi kao slobodna spisateljica u Innsbrucku, a knjige joj se prevode na više jezika.

Svijet glavne junakinje je arhaični svijet u kojem nema mjesta za ljubav, radost ili bezbrižnu nevinost; lirska je to slika života djevojčice u bezimenom, siromašnom selu.

Pripovjedačica, djevojčica Maja, nakon majčine smrti ostavljena je na brigu strini, ženi koja u životu nije stigla osjetiti privrženost i pažnju. Maja dobiva krov nad glavom, ali će sva pitanja o vlastitom podrijetlu i roditeljima biti zabranjena tema. Svaki Majin pokušaj da se prisjeti prošlosti ne vodi nikamo a njezin život prolazi u bezimenom selu u udaljenoj regiji, u siromaštvu.

Marek, stariji čovjek koji govori čudnim, njoj nepoznatim jezikom, živi potpuno sam u udaljenoj kući i jedina je osoba uz koju se Maja osjeća prihvaćenom i voljenom. Kako odrasta, ona u društvu svoje najbolje prijateljice Fini pokušava pobjeći u svijet mašte, nadajući se boljem životu...

Na kraju shvaćamo da je pripovjedačica podrijetlom iz Bjelorusije i unatoč referiranju priče na prošlost i zaboravljane korijene, tema romana zapravo se može primijeniti na bilo koje područje svijeta.

Motivom ruske babuške na početku se naslućuje Majino podrijetlo i čežnja za majčinskom ljubavi; oduzimanje igračke označava prekid spone s identitetom i materinskim jezikom.

Nježan roman koji izaziva nostalgiju, podsjeća na traume djetinjstva, usamljenost i izgubljenost. Nema puno dijaloga, naglasak je na prikazivanju događaja, a ne njihovom tumačenju.

Vanja Spirin - Plavuše za neznalice

Vanja Spirin piše SF romane i priče, a knjigom „Najljepši hrvatski mitovi i legende" dogurao do lektirnog naslova. Spirinove knjige doista imaju kultni status u određenim čitateljskim krugovima i funkcioniraju kao klasici humorističnog fantasyja i SF-a. Osim proze, piše scenarije, kolumne, blogove, bavi se copywriterstvom, podučava kreativno pisanje, i svira bas u bendovima. Spirinove knjige imaju kultni status u određenim čitateljskim krugovima i funkcioniraju kao klasici humorističnog fantasyja i SF-a u Hrvata.

Spirinov „priručnik" je zbirka putopisa, a naslov se može opravdati, osim naslovom jednoga od njih, pojavom dotičnih dama na nekoliko mjesta u knjizi te sveopćom humornom komponentom koja je karakteristična za ovu knjigu.

Plavuše za neznalice nije klasičan putopis, putopisi su danas sve subjektivniji, naime, proporcionalno s manjom količinom objektivnih informacija koje je u njih potrebno uklopiti jer je svijet ionako odavno postao globalno selo.

U prvom licu pripovjedač piše o sebi, vlastitim stavovima, sklonosti određenoj vrsti glazbe, dobrom pivu i ženskom dijelu populacije, na kojem god se dijelu svijeta našao. Na putovanjima mu je mnogo važnije upoznati ljude i običaje, nego pratiti uvriježene turističke rute, voli riskirati i izložiti se opasnostima, pristupiti nepoznatim mjestima i ljudima neopterećeno i bez straha.

Na putovanjima Škotskom, Norveškom, Gibraltarom, Portugalom ili Ekvadorom ili Turopoljem neće se iscrpljivati time da nam pobroji sve što je viđeno, nego sve što je proživljeno.