7. svibnja 1942. - 1. Proleterski bataljon Hrvatske

Ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske i njezinih saveznika, nacističke Njemačke i fašističke Italije tijekom 1941. uglavnom je imao lokalni karakter, a za prevlast nad vodstvom ustanika, osobito u krajevima naseljenim pretežito srpskim pučanstvom, nadmetali su se četnici i komunisti.

Kada je Tito u takozvanom „lijevom skretanju“ težište s oslobodilačke prenio na revolucionarnu borbu i počeo stvarati proleterske brigade zatražio je i od Glavnog štaba Hrvatske da formira sličan proleterski bataljon. Ovaj bataljon trebao je „revolucionalizirati“ dijelove Hrvatske koji nisu bili obuhvaćeni ustankom pa se izričito zahtijevalo da proleteri većinom budu Hrvati. Bataljon se formirao postupno, a sve tri proleterske čete okupile su se 7. svibnja 1942. u Korenici.

Na ondje održanoj svečanosti Ivan Rukavina, kao zapovjednik, i Vladimir Bakarić, kao politički komesar Glavnoga štaba, predali su bataljonu crvenu zastavu sa srpom i čekićem. U trenutku osnutka bataljon je imao oko 240 boraca podijeljenih u tri čete: 1. ličko-dalmatinsku, 2. kordunsku i 3. primorsko-goransku te mitraljeski vod. Zapovjednikom je imenovan Ižanin Ante Banina, a zamjenik mu je postao Ličanin Milan Žeželj. Odmah su upućeni u sjevernu Dalmaciju gdje su neuspješno pokušali obnoviti zamrli ustanak, a zatim u Gorski kotar i na Žumberak. Na jesen bataljon se povukao na Kordun gdje je ušao u sastav 13. hrvatske brigade „Josip Kraš“, poslije preimenovanu u 13. proletersku udarnu brigadu „Rade Končar“.

Ustrojavanje Prvog proleterskog bataljona Hrvatske bila je jasna manifestacija stvaranja višeg oblika vojne organizacije i na kraju stvaranja većih partizanskih oružanih formacija. Do kraja 1942. u Hrvatskoj je ustrojeno još 17 brigada, 4. divizije i Prvi hrvatski korpus.