Damir Vujnovac i djeca Sahare

Varaždinac Damir Vujnovac zbog posla često putuje, a jedan takav put odveo ga je k beduinima u Jordan. Tada se potpuno, do ušiju, bezuvjetno i beznadno zaljubio u pustinju.

Na pustinjskom je pijesku čuo za narod Saharawi. Zaboravljeni od svih, izbačeni iz svojih domova zbog jednog davnog rata, već desetljećima žive kao izbjeglice u beživotnoj Sahari. Iz nekog razloga koji je i dalje misterij, Damir nije mogao prestati misliti na njih.

Sanjao je jedino o tome kako doći do dijela Sahare u kojemu žive Saharawi. Prava prilika bila je Saharski maraton koji prolazi teritorijem na kojemu žive. Iako nikad nije trčao, Damir se prijavio.

A kada ih je upoznao, zaljubio se u cijeli narod Saharawi. Iako nemaju mnogo, sve što imaju ponude gostu. Kuće grade od blata i pijeska, koje s prvom kišom nestanu, pa onda žive u šatorima. Hrabar je to i žilav narod, koji živi ondje gdje nitko drugi ne bi.

Iako žive usred pustinje, imaju čak 30 vrtića, 30 osnovnih škola i pismenost iznad 95%. Ali nemaju nikakav pisani trag dječje književnosti, a kad je Damir vidio da im je Bibliobus poluprazan, shvatio je što mu je činiti.

Nije bilo lako tiskati knjigu, tražiti novac, sponzore, pomoć od prijatelja i tiskara, ali je uspio. Godinu dana nakon tiskanja knjižice, Damir, čovjek iz daleke Hrvatske, ponovno je došao u izbjeglički kamp i donirao 350 knjiga djeci Sahare, koju su sama pisala. Glavne teme u knjizi nema, dogovoreno je da će djeca pisati što god žele. Damiru je to ispunilo srce.

Damir je tiskao i novu knjigu, novu putopisnu slikovnicu. Jedinstvena je u nas i tek je izašla iz tiska. Vrijedi imati ove knjige i čitati ih. Ova djeca koja imaju tako malo podsjećaju nas koliko vrijede voda, hrana, prijateljstvo. I riječ shukran - hvala, koju neprestano ponavljaju Damiru, zbog kojega pijesak vremena neće izbrisati ime naroda i djece Saharawi.