Ususret Animafestu: Pavao Štalter

Jednom od prvaka legendarne Zagrebačke škole crtanoga filma, Pavlu Štalteru 2017. godine je na Animafestu bila uručena nagrada za životno djelo. Tim povodom dugo smo razgovarali s velikanom naše animacije.

Pavao Štalter rođen je u Karancu 1929. godine, a diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) 1955. godine. Bogata iskustva koja je stekao na studiju, te radeći kao restaurator zacrtali su njegova dva poziva - onaj scenografa i onaj autora animiranih filmova. Istaknuo se osobito kao vrstan slikar pozadina radeći uglavnom za sve redatelje Zagrebačke škole crtanog filma.

Pogledajte film Wiener Blut koji je Štalter ostvario 2015. godine zajedno sa Zlatkom Bourekom - osvarenje je to koje donosi sjećanje na početak Drugog svjetskog rata i prati odlazak gospođe Sarike u židovski umirovljenički dom. Ono što je trebao biti miran kraj života, pretvara se u užas holokausta, a ona postaje jedna od brojnih žrtvi. Film je inspiriran slikama Georga Grosza i Otta Dixa.


Početkom 60-tih godina prošloga stoljeća javlja se kao stvaratelj animiranih filmova: kao koautor debitira uz Zlatka Grgića filmom 'Peti', a kao samostalan autor 1967. potpisuje film Kutije. 1970. godine u suradnji s Brankom Ranitovićem potpisuje film 'Maska crvene smrti' po glasovitoj priči E. A. Poea, izuzetno ostvarenje na temu smrti u kojoj, po prvi puta u nas, koristi tehniku animacije oslikanih površina, što će ostati njegova raspoznatljiva autorska značajka.

Poznat je kao autor tzv. minija, kratkih jednominutnih filmova ('Duša', 'Konj'), poetičnih ostvarenja 'Kuća br. 42' i 'Posljednja stanica', te kao jedan od autora serijala 'Profesor Baltazar', u kojoj je realizirao pet filmova. Dobitnik je brojnih domaćih i stranih nagrada.

S Pavlom Štalterom u prosincu prošle godine razgovor, emitiran u ciklusu Filmomanija na Trećem programu Hrvatskoga radija, vodila je Maja Peterlić: