Preporučila Jagna Pogačnik

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan knjige "Zulejha otvara oči" i "Divljakuša".

Guzel Jahina - Zulejha otvara oči, Hena com

Guzel Jahina je mlada ruska književnica i scenaristica tatarskog podrijetla, ovo je njezin debitantski roman. Roman se temelji na životnoj priči autoričine bake, Tatarke, koja je kao djevojčica bila deportirana u radni logor u tadašnjem Sovjetskom savezu budući da je njena obitelj bila kulačka. Tamo je provela većinu djetinjstva i mladosti.

Knjiga je prevedena na 28 jezika i osvojila je brojne važne nagrade. Po romanu je napravljena predstava, a snimat će se i film.

Beskrajno tužna, šokantna je to knjiga, istovremeno puna nade, ljubavi i života, ostavlja nadu u bolji život unatoč nepravdama i neizvjesnostima. U temelju romana leže dvije istočne legende koje oblikuju siže: priča o šah-ptici Simurg i legenda o Jusufu i Zulejhi - priča o strasnoj ljubavi bogate žene prema svom mladom i prelijepom robu.

Priča je to o ljudima koji su odvojeni od svojih obitelji, kako bi služili tadašnjem okrutnom i besmislenom režimu.

Tridesete godine prošlog stoljeća, Tatarija, Zulejha je tridesetogodišnjakinja, žena sa sela koja živi s autoritativnim mužem i njegovom zločestom majkom, obavlja svoje dužnosti i živi pokorno. Crvena horda iznenada ubija njezina muža, zarobljava čitavo selo i nju i tada Zulejha, metaforički rečeno, otvara oči.

Deportacija u Sibir, kolona ljudi na dugačkom putovanju koje mnogi ne mogu izdržati, seljaci, intelektualci, umjetnici (zanimljiva galerija likova - liječnik, slikar, otmjeni šef kuhinje....) koji su odvedeni u radne logore. Pripovijedanje je fokusirano na glavni ženski lik - ženu koja se suočava s gladi, gubitcima bliskih osoba, koja se mijenja i prilagođava novim uvjetima, ali ne gubi nadu.

Poseban je odnos sa sinom Jusufom, rođenom u progonstvu, kojemu majka priča bajke i legende - o pticama koje nisu mogle u svome srcu pomiriti radost i tugu, ljubav i mržnju, neprijatelje i prijatelje, o pticama koje nisu mogle letjeti, ali su nastavile pješice kako bi ostvarile svoj san. Zulejha shvaća da se i ona treba ponašati kao ptice u Dolini ravnodušnosti - jednako prema dobrom i lošem u životu i to smatrati ispravnim i nužnim.

Na početku romana Zulejha je nepismena seljanka, sklona praznovjerjima i vjerovanjima u kućne duhove, u radnom logoru postaje žena koja se obrazuje, postaje samosvjesnija, sama odgaja sina i prvi put u životu osjeti ljubav. U rigidno neslobodnim uvjetima uči se biti slobodna. Tragedije koje joj se događaju dovode do unutarnjeg oslobađanja.

Marina Šur Puhlovski - Divljakuša

Divljakuša je roman koji je prošlog tjedna osvojio nagradu na anonimnom natječaju nakladničke kuće VBZ za najbolji neobjavljeni roman. Nagrada je ovaj put došla u ruke afirmirane spisateljice, autorice dvadesetak knjiga.

Riječ je o intimnoj ispovijesti glavne junakinje smještenoj u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Priča o djevojci iz patrijarhalne sredine koja se zaljubljuje u kolegu sa studija i njegov umjetnički senzibilitet; njihov brak sve više postaje noćna mora, a žena žrtva beskrupuloznog supruga kojeg mora i materijalno izdržavati.

Kako bi se izvukla iz kaveza u koji je zatvorena, junakinja se mora osloboditi nametnutih pravila obitelji, sredine, tradicije i postati - divljakuša, što je nimalo lak proces.

Divljakuša je priča o zaljubljenosti i ljubavi, otriježnjenju i borbi...