U potrazi za boljim životom

Nakon razuzdane mladosti u Sydneyu, duševni mir pronašla je u jogi, do te mjere da je danas i poučava. Vratila se ipak u Sydney iz Indije, upisala večernju školu glume. Išlo joj je toliko dobro da se odlučila za Filmsku akademiju. I to je dio njezina bogatog profesionalnog životopisa, koji će uskoro podebljati i doktorat s temom hrvatske dijaspore u dolini Swan.

U Australiju je njezina obitelj stigla s Biokova, s jednim kovčegom. Isprva su živjeli u malenoj kući, bez kuhinje. A onda je otac kupio vinograd, novcem koji je pozajmio od rođaka. U dolini Swan mnogo je Hrvata krenulo na taj način, doslovno od nule. Uz svesrdnu pomoć okoline, uskakanje zajednice.

Kada su Hrvati 1920-ih počeli pristizati u zapadnu Australiju, ovdašnji posjedi bili su dosta veliki. Bila je to posljedica zemljišne politike prvih kolonizatora. Hrvatima u početku baš i nije išlo. Onda su imanja s vinogradima podijeljena na manje parcele, što je za rođene Dalmatince bilo odlično. Jer stigli su iz krajeva gdje su hranu morali proizvoditi na maloj površini, u teškim uvjetima. Uspjeli su jer su bili prilično samodostatni dok su čekali prvi urod vinove loze, na koji se tada čekalo sedam godina. U početku su se uglavnom hranili suhim voćem, ispričala je Ivanka Sokol.

Koliko je samo loze rodilo od 1938., kada je počela povijest obitelji Čobanov u najsušem, vinorodnom dijelu Zapadne Australije. Djed Antony napustio je zaleđe Primoštena 1924. Više od desetljeća rezao je pragove za željeznicu kako bi skupio za polog za kupnju imanja. A onda je u Australiju pozvao ženu i dvojicu sinova.

Moj djed i otac znali su govoriti da su stigli u zemlju u kojoj domaće stanovništvo nije znalo što je roštilj. Njima, koji su od malih nogu pripremali ribu na gradelama, to je bilo čudno, kaže Tony Cobanov.

Proizvodnja vina nastavila se u vinogradu Čobanovih punih 80 godina, danas na gradelama ribu okreće treća generacija. Obiteljski posao nastavit će trojica sinova.

Njihovo se imanje prostire na 20 hektara. Dodatnih osam unajmljuju nedaleko, od ondašnjih Malezijaca. Trenutačno proizvode između 250 i 270 tona grožđa na godinu. Sorte se mijenjaju, pokrivaju dosta širok raspon. Idućih godina se namjeravaju okušati s uzgojem i nekih hrvatskih sorti, poput plavca malog.

Ivanka Sokol odrasla je uz rijeku Swan. Ondje se u konačnici i vratila, zatvarajući životni krug. Pomagala je oko vinograda sve do očeve smrti. Sve to vrijeme u njoj je sazrijevao projekt kojim želi proniknuti u kolektivno sjećanje svih doseljenih hrvatskih obitelji.

Pomislila sam da nismo dovoljno vidljivi u javnom životu. U Australiji se, naime, mnogo govori o etničkoj raznolikosti, ali ono što je dosta bitno jest vidljivost tih zajednica. Osjetila sam da to nije priča samo mojih roditelja ili mene nego cijele druge generacije Hrvata. Htjela sam nam dati glas, pokazati koliko te tihe povijesti držimo u sebi, kaže Sokol.

Anita je rođena na Tasmaniji, roditelji su stigli u Australiju kasnih 60-ih. Iako se preziva Bačić, obiteljska loza nije korčulanska. Otac je iz Miljavaca, majka iz Kutine. Na Tasmaniji je istraživala priče doseljenika iz Blata, kojih u Australiji ima dosta. Nastavlja s projektom i na Korčuli. Ideja je slijediti put ljudi i njihove sudbine, povezati imigrantske priče s prostorom.

Pronalazim u Australiji ljude koji još imaju veze s Blatom. Mnogi od njih volontiraju u projektu te navode današnje stanovnike Blata da koračaju mjestom na tragu uspomena i mjesnih priča. Fizička mjesta tako su povezana s uspomenama. Na tom projektu surađujem sa korčulanskom udrugom Siva zona, objašnjava Anita.

Mnoge su hrvatske obiteljske loze, ne samo otočne, uhvatile korijenje na zapadu kontinenta. U potrazi za boljim životom, nakon što je filoksera poharala dalmatinske vinograde.

A Zapadna Australija prvorazredna je regija za proizvodnju vina, osobito dolina uz rijeku Swan, koja ne zaostaje za vinorodnim područjima u Francuskoj. Riječ je o jednoj od najtoplijih i najsuših dolina na svijetu. U vrijeme rasta grožđa je hladnije, ali sezona završava uz vrlo visoke temperature, baš uoči berbe.

Po riječima Ivanke Sokol ovo bi mogla biti jedna od posljednjih generacija Australaca dalmatinskih korijena koja je ostala na zemlji. Jer liječnici, odvjetnici ili profesori, koji nisu vezani za vinograde, znatno su se više asimilirali u širu australsku kulturu.

Jedan od njih je i Zed Seselja, najpoznatiji australski političar hrvatskih korijena, rođen u Canberri. Njegovi roditelji otišli su iz Jugoslavije potkraj 60-ih godina prošloga stoljeća, upoznali se u Australiji. Oboje su radili dva posla, kako bi djeci pružili najbolje moguće obrazovanje. Nakon što je zabljesnuo u lokalnoj politici, pravnik po struci izabran je za zastupnika u australskom parlamentu. Nova je zvijezda Liberalne stranke. Konzervativac, otac petero djece.

Poprilično mlad, s 27 godina, uključio sam se u visoku politiku, ulaskom u australski parlament 2013. Velika je čast biti australski senator, kao i pomoćnik ministra. Uživam u tome svaki dan. Primjer sam toga da je moja generacija, a to su sinovi i kćeri imigranata, u Australiji imala goleme mogućnosti, izjavio je Zed Seselja, pomoćnik ministra za socijalnu skrb i multikulturalnost.

Pješački most preko rijeke Yarra, koji simbolički povezuje prošlost i budućnost Melbournea, izgrađen je još 1888. Tijekom obnove na njemu je postavljen niz čeličnih skulptura pod imenom Putnici. Svaka simbolizira jedan povijesni imigrantski val, od davne 1788. do danas. Tamošnja hrvatska zajednica bitan je dio te povijesti, bilo da je riječ o onima koji su krčili vinograde na zapadu kontinenta ili stvarali današnje urbane košnice australskih metropolisa…