4. lipnja 1798. - Umro Giacomo Casanova

Veliki pustolov i razglašeni ljubavnik Mlečanin Giacomo Casanova, svjetsku je slavu stekao kao kockar, ženoljubac, mešetar i pisac knjiga o vlastitim, često izmišljenim pustolovinama.

Umro je 4. lipnja 1798. u jednom dvorcu na sjeveru Češke. U doba kada je nekad slavna i bogata Mletačka Republika bila na izdisaju, Casanova je bio sjemeništarac, ali su ga zbog skandaloznog ponašanja izbacili iz škole. To mu nije smetalo da postane tajnik kardinala Acquavive te violinist u venecijanskom kazališnom orkestru. Tih godina optužili su ga za mešetarstvo i crnu magiju, no pobjegao je u Lyon, a zatim u Pariz gdje se priključio slobodnim zidarima.

Casanova se cijeloga života kretao u visokom društvu: upoznao je Josipa II., Katarinu Veliku i mnoge druge vladare. Uglavnom je kockao i putovao Europom. Nakon povratka u Veneciju inkvizicija ga je optužila da je napisao pjesmu u kojoj se, navodno, dokazuje da je i sam Isus plod izvanbračne ljubavi. Osuđen je na pet godina zatvora u zloglasnim Olovnim tamnicama "Piombi". Otuda je uz nevjerojatne napore uspio pobjeći. Ponovno je otišao u Pariz, gdje je pokrenuo prvu javnu lutriju i preko noći se obogatio. No neobuzdani duh tjerao ga je iz grada u grad gdje je ulijetao u ljubavne užitke i rasipao novac.

Posljednjih desetak godina Casanova se skrasio u Češkoj kao tajnik i knjižničar bogatoga grofa Waldsteina. Posljednje dane provodio je zapisujući svoja sjećanja, koja će poslije njegove smrti biti tiskana u 12 svezaka. Upravo su ti "Memoari" u nadolazećim stoljećima proslavili Casanovu kao nenadmašnog pustolova i ženskara iako je svoj život uvelike ukrasio bujnom maštom.